Louis Althusser: MONTESQUIEU. POLITIKA I POVIJEST
U knjizi “Montesquieu, politika i povijest” (“Montesquieu, la politique et l’histoire”, 1959) francuski marksistički filozof Louis Althusser analizira djelo velikoga francuskoga prosvjetiteljskog mislioca Charlesa de Montesquieua. Pri obradi predmeta autor ne polazi od biografskih datosti ni utjecaja obiteljskog okruženja i društvenih okolnosti, već poduzima “analizu iznutra” te nastoji rasvijetliti jedinstvo Montesquieuova opusa i istaknuti politička polazišta koja ga nadahnjuju
U knjizi “Montesquieu, politika i povijest” (“Montesquieu, la politique et l’histoire”, 1959) francuski marksistički filozof Louis Althusser analizira djelo velikoga francuskoga prosvjetiteljskog mislioca Charlesa de Montesquieua. Pri obradi predmeta autor ne polazi od biografskih datosti ni utjecaja obiteljskog okruženja i društvenih okolnosti, već poduzima “analizu iznutra” te nastoji rasvijetliti jedinstvo Montesquieuova opusa i istaknuti politička polazišta koja ga nadahnjuju
Na početku se usredotočuje na revolucionarnost Montesquieuove metode i njegove teorije zakona. Na toj osnovi objašnjava tipologiju oblika državne vlasti koju Montesquieu predlaže te sugerira da se tu jasno pokazuju političke preferencije potonjega. Dokazujući da Montesquieu nikad nije bio teoretičar podjele ili diobe vlasti, ustvrđuje da je , iako je napravio velik korak prema znanstvenoj politici, ostao žrtvom ideologije svojeg vremena i klase. Prema Althusseru, Montesquieuova pravna analiza samo skriva precizan politički izbor filozofa koji, opisujući moguće režime, privilegirano mjesto daje plemstvu, kojemu i sam pripada.
Louis Althusser (1918-1990), francuski filozof i jedan od najutjecajnijih marksista XX. stoljeća. Dugogodišnji sveučilišni predavač filozofije i aktivni sudionik u komunističkom radničkom pokretu. Glavni začetnik strukturalno-epistemologijskog marksizma kao “nove znanosti” u razlici spram filozofijskog “mladog Marxa”. Glavna djela: Montesquieu. Politika i povijest (1959), Čitati Kapital (1965; zbornik u suautorstvu s É. Balibarom, R. Establetom, P. Machereyem i J. Rancièreom), Za Marxa (1966), Filozofija i spontana filozofija učenjaka (1967), Lenjin i filozofija (1968), O reprodukciji kapitalizma: ideologija i ideologijski aparati države (1969); posthumno: Budućnost traje dugo (1992; autobiografija), Spisi o psihoanalizi: Freud i Lacan (1993), Machiavelli i mi (1994), Filozofijski i politički spisi I-II (1995), Machiavellijeva samotnost (1998), Politika i povijest od Machiavellija do Marxa (2006; predavanja), Spisi o povijesti (1963-1968) (2018).