LUCIJE CECILIJE FIRMIJAN LAKTANCIJE: O smrtima progonitelja

Spis O smrtima progonitelja, Laktancija, učitelja govorništva u Dioklecijanovoj Nikomediji, donosi načine na koje su stradali progonitelji kršćanstva za svoje zločine. Započinje Neronom, a završava smrću Dioklecijanove kćeri Valerije i žene mu Priske, te trijumfom kršćanstva.

Laktancije zastupa kršćanske stavove, jer je on oko godine 300.-te prešao na novu vjeru u naglom usponu. Njegova slika tetrarha je stoga kršćanski obojena, a svi progonitelji su ocrnjeni kao zločinci kojima se Bog osvećuje. Posebnu simpatiju iskazuje prema Konstantinu I. Velikom, u čiju službu je i stupio kao odgojitelj sina mu Krispa, kada je Konstantin postao diarh s Licinijem.

Unatoč pristranom slikanju događaja i stanja u Rimskom carstvu pri kraju III. i samom IV. stoljeću, ovaj spis je nezaobilazni izvor jer je Lakatancije suvremenik i svjedok iz neposredne blizine povijesnih događanja koje opisuje. Osim povijesti tetrarhije u spisu se mogu iščitati i podaci o razvitku kršćanstva, načinu i dinamici progona te o priznavanju istoga.

Ovaj spis je nama značajan jer donosi precizan opis događaja vezan uz rođenje grada Splita. Naime, rođendan našeg grada pada zapravo na dan kada se rimski car Dioklecijan, nakon abdikacije 1. svibnja 305. zaputio prema svojoj netom sagrađenoj rezidenciji u Splitu (Spalatum). Toga dana, 1. svibnja 305., car abdicira, skida svoj grimizni plašt i predaje ga nasljedniku, oprašta se sa svojim glavnim gradom Nikomedijom (današnji Izmir u Turskoj) i kreće, kako kaže Laktancije, u domovinu.

Nakon careve smti palača je bila vlasništvo rimskih careva i služila je u različite svrhe, da bi sredinom VII. stoljeća u nju uselile izbjeglice iz razrušene Salone. Od tada do danas Palača je srce grada, njegov ponos.

Ovo izdanje sadrži latinski izvornik, prijevod na hrvatski, te opsežne bilješke i  predmetno kazalo.