Miro Glavurtić: Romski car

Himna

Romski car me zove da mu sročim himnu

Zvjezdano je nebo prostro nad livadom

Mjesečev mu potok tu nadliva dom

Pozdravi me okom; blago glavom klimnu

Kad u Romsko Carstvo uđoh blijed i plah

Eto iskušenja! Može li to pjesnik ikada da riješi

Car mi nudi konje, zlato i blago me tješi:

“Vjetar će ti s jutrom osnažiti dah.”

Tako je i bilo; himna se napuni oluje i kiše

U daljini grom udari u granje

I konj koji rže i umorno diše

Neke romske riječi u zle ure zadnje

U himan se sliše molitve usliše

I vuk se oglasi i s njime ćuk

Neki tiho čuju i zaklano janje

Romi

Ja na romskom dvoru svoje udvorice imam

Kao i one što moje pjesme uče napamet

I sam Car mi tepa da sam “učena pamet”

A uz to urođen um, urođenik i da tajne sve

poimam

Romski car se nada da ću puste knjige dati

Romskom

Carstvu i pretočiti ga u kitnjaste riječi i u pjesme

Bljesne tu i tamo neka iskra pod čergom ali bijes me

Neće otjerati s dvora; to napisah Chomskom

Drum je kob Roma; jednog jutra davna ugleda

ih Roma

Kao buket cvijeća što prašinu diže

Kako su Vječnom gradu prilazili bliže

O, Care, drumovima se tajnim u vječnost putuje

I usput se u kleti nova pjesma čuje

To me upućuje

Da mehana drumskih još nosim sindroma

Kao da sam sin druma ili sin Roma

Povijest

1.

Bilo je to davno; Mjesec tek načini dvanaesti krug

Mladi Rom Haznader bunar iskopao plitki

I on se ispuni mlijekom i medom žitkim

Keral točak otkri i od roga plug

Povijest Roma zna za kralja Alabana

Što ispeče zemlju da zarobi vodu i na put da nosi

Abelal prosu proso i poče da gata; nauči da prosi

A spominju ga i uz otkriće lana

2.

Vatru je upalio Lalik, služeći se gromom

Ili je samo sačuvao u posudi sa uljem

Basara omota noge kožom mrtve mačke i zagazi

muljem

Obuče i kožu zmije a već je bio pred živčanim

slomom

Atanar prvi zajaha konja i konj ga zbaci

Alel uhvati pticu i izmisli kavez od pruća

A njegov sin Lelek udahnu dim smole u pluća

Upade u dubok san i u snu ružu za uho zabaci

3.

Romski car poče Povijest da mi čita

Kao da me kuša da li ga tko sluša

Bez povoda doda:

Romi su otkrili pjesmu, doboš, kapu i vreću na

štapu

I dali smisao konopu;

(Pomislih na vješanje, ali zašutih).

Izmislili su zastavu na koplju, zečju šapu,

Krug, kamena s ramena, udicu,

San koji budi, san-budilicu, suzu na licu,

Sunce kalajisano, prvo pismeno u pijesku

narisano,

S vremenom izbrisano.

(A ja nadodah, s puno gordosti, Hrvati su

izmislili kravatu)

I izmislili su Hrvatsku.

Što se jedva da zamisliti.

Kad su se dobro zamislili.

Misija

Noam Chomsky dođe u ovaj svijet romski

Na moj poziv neopoziv

Pod šatorom slab je odziv

Reče: Amerika je mrtvi

San mormonski

Prigoda je romskog carstva

Svijet spasiti od barbarstva

Ili bar bratstva naopakoga

Što se glože

Usred lože

I veliku vatru lože

Rom bi htio slušat Esmu

Ili barem njenu pjesmu

Romu stvara bol u duši

Amerika kad se ruši

Kao Twinsi, ili kao Nijagara

“Ni ja garav

Ne podnosim taj svijet varav

Dok ovaj brk pod nos nosim”

Car će reći

Ja vjerujem carskoj riječi, što god reče

Nitko mu još brk ne niječe

“Strašna nam se pruža šansa

Ispuniti tu prazninu ta prostranstva

Romsko carstvo da se digne

Kao oblak iznad Nijagare“

Rat

I.

Bitka kod Krvava potoka za prolaz na Zapad

Jutro britkih noževa i riječi, kada je u podnožju

brijega

Ubijen Prorokov sin, osvajanje brda uz bočni

napad

Braban izvjesi na svoju ruku bijeli barjak, sram

stijega

Vojna stega nije bila na velikoj razini, uzalud

prisega

Uzalud učeni časnički kadar, kadar da vodi rat

bez konca

Poslije sedam stotina ljeta i zima rat sramno

okonča

I učini im se da je rat zbrzan, trajao par dana, ili

tri svega

A rat se vodio sedam stotina ljeta i isto toliko

zima

I mislili smo da je dozlogrdio svima i da je stalo

svima

Do novog doba a ne da mrtvi ratnici izlaze iz

groba

I kao sablasti jure oko zaboravljenog brijega Vatar

Što ikom živom više znači taj prolaz na Zapad

Kad tamo zapada sunce i trne zadnja nada

* * *

Rat preraste u folklor kao kad se igra moreška

Zaboravio se povod rata, možda je bio zbog

mrtve ovce

A sada se ne zna je li ili nije bila greška

Rat je prerastao u mir i to doslovce

Ali se u Povijesti Roma bilježi kao nevolja teška

II.

Romski car Povjesnicom iskušava moje vrline

Pažnju ili ludilo, odgoj, ili moj smisao za lijepo

Ili za besmisao, a u Povjesnici neka se stranica

zalije po

Kojom kapljicom lôze jer neki ratnik gine

Kada mi vidi suzu u oku, Car me dobro zagleda

A onda konjica kreće u boj, čuje se jeka truba

Car trubi, pada karteč, udara đule i daždi kiša

leda

U romskog cara se probudi vojnička duša gruba

A ja sam samo pjesnik u službi romskog dvora

Nježan, k’o čovjek snježan, što se na maloj vatri

topi

A Car carstvo stvara u republikanskoj Europi

Gdje se sve rastvara poput disolventnih rastvora

Gdje pada neki rastop, kao onaj kiseli, što šume

škropi

Romski car

Dobro došao, Glavurtiću, u Carstvo Roma

Ovdje ti je čerga, ako nemaš doma

Kako ti je sin i kako ti je kćerka

Mi smo Romi plemenita roda

Velikog naroda; mi smo odraz zvijezda

Trag starih najezda

Gdje su naša gnijezda

Mi smo Romi kao Mjesec tromi

Brzi kao munje

U školi slušamo učene Rumunje

Čitali smo knjigu koju zovu tarot

Gledali na dlanu svjetlost zadnjem danu

(To je bol i starost)

Svijet sa nama mjeri praiskonsku starost

Što danju skujemo noću svetkujemo

Mi volimo kalaj; zlato nam je draže

Atlantidu Romi u beskraju traže

Još u magli vide obris Atlantide

Ali Roma vidiš samo u svjetlosti groma

Pod nebom je doma, majka mu je hroma

Od putova mnogih i velikog svijeta

S puta kad zaluta Romu se trag gubi

U bespuću zvijezda koje jutrom ljubi

Intrige na dvoru

Dvorske me dame na oblake mame

Romi tiho zbore: na dvoru su vile

Il’ su nekada davno tamo boravile

I možda se vrate u moje osame

Povijest Roma uči o Zingu što Pjesmu zaruči

Možda je Pjesma bila dvorska vila

Zingu je crnu djecu ostavila

Tako Povijest uči, drugo Cara muči

Da sam ja pustolov što sve pjesme volim

Pa na dvoru sprema glamuroznu svadbu

I zvoni po čaši i već sprema skladbu

Dvor i jeste zato da se svi oholi skrase

Bojim se, Care, da carstvo pjesmom ne oboli

A Car namiguje, kao da mami guje

I reče: ”Sve što će biti već je bilo davno.”

Kako je to samo carski jednostavno

Katkada Cara lijepe suze krase

Kravata

Još vidim Rome

Gdje se smiju tome

I smijeh ne znaju da zatome

Car reče grubo:

“Krava ta je dobra

Još da daje mlijeka.”

Moj se ponos zgužva

Kao morska spužva

Kravatu ne nosim

Kad na drumu prosim

* * *

Tada patentirah

Kravatu s malim gumenim vimenom

Pod mojim imenom

I Car me nagradi

Lovorovim vijencem

Kao da je meni stalo

do lovora grane

Munja

Nemile si rane podnosio

Emile Siorane

(Čigra riječi)

Roma možeš vidjet samo u svjetlosti munje

U školi čitaju učene Rumunje, tako pjevah

Caru na romskom dvoru; munja sijeva

I oči u mačke; svijet podlosti u nje

Car sve na šalu okrene i crno vino toči

U Parizu vidje Emil Siorana, s bolom u licu

Posjeti Ionesca; Brâncuşi ga izvaja k’o pticu

Ali o tome samo Car svjedoči

Gdje su sada oni učeni Rumunji, moj Care,

Gdje su sada, Care, oni majstori kalaja

Pokajana sahranismo u grob Alkalaja

Gle još ima zvijezda, gore iznad Tare

Te večeri nagnah romskog cara

Da pročita pjesme Tristan Tzara

Dokle je god svijeta

I dokle je vijeka

Još će sijat munje

Onkraj carstva

Časno je biti na romskom dvoru, ovog velikog carstva

Gdje cvijet jasmina krije velike tajne

A već po rubovima carstva šire se enklave

barbarstva

Kao biljke močvarne ili one noći otajne

Pjesnik na romskom dvoru slavu opijeva

Jer gdje je slava i carstvo, tu se i pjesnici roje

Car mi lovorov vijenac stavlja na glavu, ali sa

zlatom oklijeva

Astronomi iz Samarkanda zvijezde nad carstvom

broje

Algebra cvjeta; vjetar donosi crveni pijesak iz

pustinje

Carstvo su i safiri, hermelin, plemstvo i krune

A onda i cvjetovi raskošni obučeni u inje

A onkraj carstva Amerika trune

I što je pjesnik uz tolike časti

Opjevat ću bitke koje traju vječno

Uz romskog cara i uz romske vlasti

I možda ću naučit da prosim

Ispružen uz cestu s nogama bosim

Opera

Pjesma moja carstvo diže

Nagovorih romskog cara

Da pročita Tristan Tzara

(Rumunji se u njih cijene)

Prije zore Esma stiže

U to ime: Kalaj crnu ovcu striže

Operu ću utemeljit

Onkraj ljetne carske čerge

Kao nekad u prašumi

Prvi tycoon kaučuka

Sa očima ka’ u ćuka

Bez opere ne opere

Ni Car ona crna novca

Esma stiže, vatra čergu blago liže

A na stolu

Oguljena crna ovca

Opera će biti čudo

Suvremena graditeljstva

Zalog duga prijateljstva

S krilima i s jedrom

Da poleti zorom vedrom

Iznad Nijagare

BILJEŠKA O PISCU

Miro Glavurtić (1932) proživio je najvitalnije godine života u Beogradu. Slikar je, književnik, publicist i demonolog. Zbog poznatih (ne)prilika, uz to Hrvat, iselio se 1992. u Hrvatsku.

Kao nezavisni izdavač objavio je od 1947. brojna djela katoličkih mislilaca i mistika te niz molitvenika. Zajedno sa suprugom osnovao je 1995. izdavačko poduzeće Sion u Zagrebu. Pobornik je katoličanstva koje se temelji na tradicionalnim vrijednostima.

Inicijator je osnivanja (1957), teoretičar i najpoduzetniji član poznate slikarske grupe Mediala.Glad(1964), zbirka pjesama, novela, kolaža, ilustrirana crtežima i faksimilima, veliki je njegov iskorak, dočekan od kritike raširenih ruku. Sličnu recepciju doživjela je i zbirka pjesama, Zvekir (1969).

Pisanje i djelovanje tog osebujnog, svestranog umjetnika nisu bili po volji ondašnjim vlastima pa ne iznenađuje da je rukopis zbirke pjesama Historija Lili Marlen„izgubljen“u ladicama izdavača. Sličnu sudbinu doživjele su još tri knjige ovog miljenika crne liste, od kojih je samo roman Psine poslije tiskan u vlastitoj nakladi (1982). Na svoj račun objavio je također demonološke radove Satana (1978) i Pakao(1986). U vremenskoj rupetini od 1971. do 2005. (!) nije objelodanjen nijedan stih tog crnogorskog, srpskog, ali i hrvatskog umjetnika. Posljednjih godina upoznati smo s nizom ciklusa njegovih pjesama, starih i novih (napokon!). Veliki ih broj još čeka na izlazak iz sjene.