Na današnji dan rođen blaženi Stepinac – “Božji odvjetnik koji se uime savjesti suprotstavio vladajućoj gomili”

Na današnji dan 1898. godine rođen je blaženi Alojzije Stepinac. Kršten je već idućeg dana te je vrlo neubičajeno za to vrijeme dobio dva imena – Alojzije Viktor.

Alojzije je prvo želio biti poljodjelac. Privukle su ga njive i livade krašićkih ravnica, vinogradi i voćnjaci njegovih brežuljaka. Tu ljubav naslijedio je od svog oca koji mu je namijenio veliki posjed – Kamenarovo, prekrasni brežuljak ponad rijeke Kupe u blizini starog grada Ozlja, sat hoda od Krašića. No Providnost ga je vodila drugim putem. Osjetio je u sebi ipak neodoljiv zov Božji za svećeništvo.

Koliko se toga kuhalo i peklo kod nas, kolike svadbe, svečanosti, težaci, gosti, proštenja! Svaki put ona je sve u kuhinji vodila, ali nikada tijekom 50 godina nije u te dane okusila mesa i postila je. Počela je to dok sam još bio dijete, a s nakanom da budem svećenik.

U životu Alojzija Stepinca veliku uloga imala je njegova majka Barbara. Ona se odmah po njegovu rođenju počela moliti Majci Božjoj da Bog uzme njezina sina za svećenika.

U dnevniku krašićkoga župnika Josipa Vranekovićeva ostale su zapisane sljedeće riječi blaženoga Stepinca:

„Kada sam se vratio kao svećenik iz Rima, doznao sam što je sve učinila moja mama za mene. Punih 50 godina ona je zamene obdržavala post i nemrs svake srijede, petka i subote. Koliko se toga kuhalo i peklo kod nas, kolike svadbe, svečanosti, težaci, gosti, proštenja! Svaki put ona je sve u kuhinji vodila, ali nikada tijekom 50 godina nije u te dane okusila mesa ipostila je. Počela je to dok sam još bio dijete, a s nakanom da budem svećenik. Dok sam bio na fronti, pronio se glas da sam mrtav, ali ona je i dalje postila i molila za mene, na istu nakanu, ne vjerujući da sam mrtav. Došao sam s ratišta kući. Jedno vrijeme upisao sam agronomski fakultet, a onda sam sve do 1934. godine bio kod kuće, radio sve seljačke poslove, ali ona ni tada nije gubila nade, postila je i molila na istu nakanu… I kad sam postao svećenik, ona i dalje posti i moli, sada na nakanu da budem dobar svećenik. I dalje, kad sam postao biskup, ona ne prestaje sa svojim zavjetom sve do svoje smrti. Velika je moć majčine molitve i njezina blagoslova.“

Ime kardinala Stepinca upisuje se tako u knjigu crkvenih knezova koji su svojim mučeništvom zapečatili svoju vjernost Petrovoj stolici. A mučeništvom se može smatrati nemalo razdoblje svakodnevnih fizičkih i moralnih trpljenja…

Kroz cijeli život, a osobito u zatvoru i sužanjstvu, kardinal Stepinac pokazao se kao vjeran sluga Božji. Umro je na glasu svetosti i mučeništva 1960., a pokopan je u zagrebačkoj katedrali. Sveti papa Ivan XXIII. je nakon zagrebačkog sprovoda kardinala Stepinca izrazio želju da u Bazilici svetoga Petra bude svečani requiem.

O tome je Ivan XXIII. zapisao:

„Predsjedat ću zagovornoj molitvi za izabranog i herojskog člana kardinalskoga kolegija i podijeliti odrješenje kod groba. Obnovit ću time poštovanje i ljubav koju sam gajio prema njemu otkako sam ga osobno upoznao kao jednostavnog svećenika, ali već bogatoga krjepostima kada sam kao nuncij u Carigradu putovao vlakom preko Zagreba. Iskazat ću počast djelatnosti i smrti Uzoritoga i odatle izvući spasonosne poticaje.“ Koje to? „Izrazio sam želju da sveti obredi budu u ovoj bazilici kamo je uzoriti trebao doći 1953. da primi kardinalski šešir iz ruku našega Prethodnika, ali je odlučio radije ostati u svojoj Zagrebačkoj nadbiskupiji koji je grimizom htio nagraditi velikoga Pastira duša i branitelja Crkve Božje, prava Crkve. U ovom trenutku taj šešir sjaji na njegovu odru grimiznim odsjevima i dozivlje nam u pamet riječi liturgije – koje papa kaže kad zaodijeva novog kardinala SVE DO PROLIJEVANJA KRVI. Ime kardinala Stepinca upisuje se tako u knjigu crkvenih knezova koji su svojim mučeništvom zapečatili svoju vjernost Petrovoj stolici. A mučeništvom se može smatrati nemalo razdoblje svakodnevnih fizičkih i moralnih trpljenja…“

Točno stotinu godina nakon rođenja Alojzija Stepinca najavljena je njegova beatifikacija, a 3. listopada 1998. sveti Ivan Pavao II. u svetištu Majke Božje Bistričke proglasio je Alojzija Viktora Stepinca blaženim.

1998., povodom spomendana Stepinčeve smrti u Papinskom zavodu sv. Jeronima, kardinal Ratzinger održao je jednu od najglasovitijih propovijedi o mučeniku Stepincu. U njoj je u liku neimenovanog Hrvata iz Danteove Božanstvene komedije, koji promatra Kristovo lice na Veronikinu rupcu, prepoznao upravo kardinala Stepinca. Nazvao ga je “Božjim odvjetnikom” koji se “uime savjesti suprotstavio vladajućoj gomili”.

Izvor: hkm.hr