Na mjestu Isusova Uskrsnuća

Na svijetu postoje brojne povijesno značajne crkve i katedrale. Neke su od njih na svjetskomu glasu, a druge poznate samo u nekoj krajevnoj Crkvi. No nijedna se od njih po svojoj važnosti za kršćansku poruku spasenja ne može mjeriti s bazilikom Svetoga groba u Jeruzalemu

0

Na svijetu postoje brojne povijesno značajne crkve i katedrale. Neke su od njih na svjetskomu glasu, a druge poznate samo u nekoj krajevnoj Crkvi. No nijedna se od njih po svojoj važnosti za kršćansku poruku spasenja ne može mjeriti s bazilikom Svetoga groba u Jeruzalemu. 

Od svih svetišta koje kršćanski hodočasnici obilaze u Svetoj Zemlji zasigurno je bazilika Svetoga groba jedinstvena. Povijest ovoga svetišta dakako seže do samoga Krista, koji je na tom mjestu bio razapet, pokopan i uskrsnuo.

Razmotrimo što se i kako zapravo zbilo. Nakon što je Isus bio optužen za bogohulu, židovske su ga vlasti uhitile i bez pravednoga sudskog postupka ekspresno osudile na smrt. To su učinili uz pomoć rimske vlasti koja je u to vrijeme okupirala Judeju. Rimljani su takve osuđenike mučili i ubijali okrutnom smrću razapinjanjem, a uz najgore prijestupnike ondje je ubijen i najveći Pravednik. Mjesto na kojem su to činili bila je Golgota, mjesto na koje je izvan gradskih zidina bilo odloženo kamenje koje nije upotrijebljeno za gradnju Hrama. Na taj način riječi psalmista (118,22) dobivaju potpuni smisao: „Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.” Bio je to javni prostor nedaleko od gradskih zidina, gdje su Isusovo ogoljeno tijelo mogli vidjeti svi židovi koji su upravo tih dana uzlazili u Jeruzalem, uz najveću svetkovinu Pashu. Mnogi nisu mogli slutiti da se upravo pred njihovim očima odvija savršena Pasha, žrtvovanje Jaganjca bez mane, za grijehe svega svijeta.

Nakon Isusove sramotne, a ipak slavne smrti na križu, njegovi su učenici njegovo tijelo dostojno sahranili. Za to je poslužio novi grob u vrtu, gdje položiše Isusa (usp. Iv 19,41-42). Ova činjenica služi kao usporedba s prvim, rajskim vrtom Edenom, iz kojega je prvi Adam bio istjeran. Novi Adam, Isus Krist, upravo u vrtu svojim uskrsnućem stvara novi Eden. Svjedoci Isusova uskrsnuća upravo su na tom mjestu primili i odatle svijetu razglasili Radosnu vijest.

Nakon što je ugušio Drugu židovsku pobunu 135. godine, rimski car Hadrijan dao je podignuti kipove poganskih božanstava i njima posvećene hramove. Postavio ih je na najsvetija mjesta židovstva i kršćanstva. Upravo je na Golgoti stajao hram Jupiteru i Veneri. Za razliku od svojih poganskih prethodnika, car Konstantin slovi kao prvi rimski car koji je bio kršćanin. Dao je porušiti postojeće poganske hramove u Jeruzalemu i upravo pod ruševinama Venerina hrama otkrio ostatke Isusova groba. Otklonio je zemlju i kamen, istaknuvši Isusov grob i oko njega načinio baziliku. Na sam grob položio je kamenu ploču koja stoljećima nije pomaknuta. Tek je 2017. godine skupina stručnjaka pomaknula ovaj kamen i provela istraživanje. Rezultati istraživanja potvrdili su da se radi o istom mjestu koje je Konstantin obilježio kao Isusov grob.

U ovoj bazilici osim edikule, odnosno kapelice u kojoj se nalazi Kristov grob, koja je dograđena u 19. stoljeću, postoji još mnogo drugih svetih mjesta poput primjerice same Golgote, mjesta gdje je Isus visio na križu, zatim kamena na kojemu je ležalo Isusovo tijelo dok su ga pomazivali za ukop (usp. Iv 19,40) ili onoga mjesta na kojemu je Marija Magdalena susrela Uskrsloga, misleći da je on vrtlar (usp. Iv 20,15). Međusobnu blizinu ovih svetih mjesta potvrđuju evanđeoski izvještaji o uskrsnuću.

Čitav kompleks bazilike Svetoga groba oduvijek je bio bogato ukrašen. Prvi opis ovoga zdanja nalazimo u spisima Euzebija Cezarejskoga, životopisca cara Konstantina. Tijekom povijesti bilo je potrebno obnavljati baziliku Svetoga groba, što zbog prirodnih pojava poput zemljotresa, što zbog ratova i sukoba kojih na ovom prostoru nikad nije manjkalo. Štoviše, upravo se „za oslobađanje svetih mjesta” vodila najveća bitka tijekom križarskih ratova. I danas postoji svojevrsna „bitka” za pravo korištenja ovoga, za sve kršćanske denominacije, najsvetijega kršćanskog prostora. U ime Katoličke Crkve nad Kristovim grobom bdiju braća franjevci Svete Zemlje.

Bazilika Svetoga groba i danas je očaravajući kompleks građevina koji predstavlja najsvetiji prostor na kojemu je Krist Isus umro i uskrsnuo. Ta dva otajstva ostaju ključna za povijest spasenja svih ljudi. Istočne Crkve ovu baziliku nazivaju bazilikom Anastasis, odnosno Uskrsnuće. Razvidno je kako razlika u terminologiji naglašava važniju dimenziju otajstvenih događaja koji su se odvili na ovom mjestu. Upravo je s ovoga najsvetijeg mjesta poslana autentična poruka Uskrsa (Lk 24,6): „Nije ovdje, nego uskrsnu!”

 

 

Piše: Danijel Stanić

Izvor: Svjetlo riječi

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.