Napad bošnjačke Armije na Kaćune i Busovaču u siječnju 1993. godine
Demografski položaj Hrvata u središnjoj Bosni preslikan u mapu oslikava se kao njena kralježnica. Kao što se i na slici vidi Hrvati su najvećim dijelom koncentrirani dolinom rijeke Lašve ispod Turbeta i do krajnjih granica općine Kreševo, u dužini od preko 80 km, gdje su u nizu naselja sa hrvatskom većinom
Demografski položaj Hrvata u središnjoj Bosni preslikan u mapu oslikava se kao njena kralježnica. Kao što se i na slici vidi Hrvati su najvećim dijelom koncentrirani dolinom rijeke Lašve ispod Turbeta i do krajnjih granica općine Kreševo, u dužini od preko 80 km, gdje su u nizu naselja sa hrvatskom većinom.
HVO je ovdje rano organiziran u manje dragovoljačke postrojbe upravo sa ciljem da zaštiti ta naselja i prednjačio je u ovom dijelu BiH svojim ustrojem ispred, uglavnom muslimanske, TO. Tek krajem 1992. neposredno pred agresiju tzv. ABiH na Hrvate Uskoplja, Busovače i Kiseljaka u općinama Središnje Bosne formiraju se brigade HVO. U njima je bilo već prekaljenih bojovnika koja su prošla pakao Jajca i koji su na crtama prema Srbima stekli prva borbena iskustva. Razmješten uz rodna ognjišta u prirodnom rasporedu, HVO je bio snaga koja je sigurno kontrolirala ovaj prostor i koja je uz svakodnevne životne zadaće uspijevala angažirati dio mladosti koja se razmjestila duž crte prema Srbima dajući im do znanja da se ovdje neće ponoviti scenariji iz nekih drugih prostora u neposrednoj blizini.
Vance-Owenov plan je očigledno uvažio ovu činjenicu i „ostavio“ Hrvate na pradjedovskim ognjištima u središnjoj Bosni. To se očigledno nije dopalo onima koji su se držali lukavo po strani uz filozofiju da ovo nije njihov rat ostavivši Srbima, bez ikakva otpora, brojna mjesta u kojima su bili prirodna većina. Sada se u tim glavama, sigurno ne od jučer, stvorio plan da taj propust namire na račun Hrvata na ovim prostorima.
Agresija iz siječnja 1993. bio je uvod u otvoreni rat i ovdje je ABiH razotkrila svoje planove. Ne uspjevši poraziti Hrvate kod Uskoplja pregrupira snage uz dodatnu mobilizaciju 3. korpusa u Zenici koja je činila ogromnu brojčanu prevagu na strani Muslimana.
Plan B je bio udar na prostor u središnjoj Bosni kojeg Hrvati najteže mogu obraniti. Kako slika i pokazuje to je prostor na spoju čak 5 općina – Busovača, Kakanj, Visoko, Kiseljak i Fojnica.
U središtu tog prostora je naselje Kaćuni koje je 1991. godine brojalo 1.200 stanovnika od kojih su preko 80 % bili Muslimani. U njegovoj okolici su uglavnom muslimanska naselja iz svake od 5 općina izuzimajući Prosje, Gusti Grab i Oselište u busovačkoj općini.
Pored toga što je bila „najslabija karika“ u hrvatskoj obrani ovdje je i raskrižje putova – onog regionalnog Busovača – Kiseljak sa onim lokalnim koji su se kroz Kaćune protezali na istok kroz Mihaljeviće, Konđilo i Brezovik do Visokog, kao i Podbare-Sebje-Donja Papratnica-Kakanj zatim na sjever Mihaljevići-Dusina-Lašva-Zenica i na kraju preko Mehurića, Rizvića na jug prema Fojnici.
To je u ispravnoj procjeni ABiH bilo strateško raskrižje kojim se ne samo kontroliraju važne prometnice nego se njegovim stavljanjem pod kontrolu razdvajaju hrvatski prostori u dolini Lašve i onaj u dolini Lepenice. Razdvojene postrojbe HVO-a na taj način znatno gube snagu u zajedničkom djelovanju i prednosti središnjeg zapovijedanja i vođenja oružane borbe.
U samom mjestu Kaćuni (bivše vojno skladište Silos) bilo je sjedište 333. brdske brigade ABiH kojom je zapovijedao Ekrem Alihodžić, bivši časnik JNA. Brigada je bila ukupne jakosti od oko 2.100 vojnika, formirana od bivših odreda, u svom sastavu imala 3 bataljuna.
Napad na Kaćune počeo je upravo nabrojanim pravcima. Glavnim pravcem Zenica-Lašva-Dusina-Busovača, napadala je 301. brigada iz Zenice pod zapovjedništvom Halila Selimbašića, dijelovi 316. brigade pod zapovijedanjem Sulejmana Hercega koja je premještena sa maglajskog ratišta, dijelovi 318. brigade iz Zavidovića pod zapovijedanjem Ismeta Mamagića, također premještena sa maglajskog ratišta, dijelovi 7. muslimanske brigade – Zenica pod zapovijedanjem Asima Koričića i Šerifa Patkovića, 17. krajiška prebačena iz Travnika pod zapovijedanjem Fikreta Ćuskića te “domaće” snage iz 333. brigade – Busovača.
Na pravcu Visoko-Konđilo-Brezovik-Kaćuni napadale su snage 302. brigada iz Visokog pod zapovjedništvom Hasiba Mušinbegovića, dijelovi 304. brigade iz Breze pod zapovjedništvom Senada Hajovića premještene sa ilijaškog ratišta, dijelovi 333. brigade i dijelovi 17. krajiške iz Travnika.
Iz pravca Kakanj-Donja Papratnica-Sebje-Podbare, napadale su najslabije snage, jačine do dva bataljuna 309. brigade – Kakanj pod zapovjedništvom Džemala Hadžića, koja je imala zadaću pričuve i osiguravala logističku potporu.
Snage 310. brdsko-planinske brigade Fojnica pod zapovjedništvom Nihada Kamenjaša, jačine bataljuna bile su u rezervi i uglavnom osiguravale logističku potporu na pravcu Uskoplje/Jablanica/-Fojnica-Kaćuni-Zenica i bile u spremnosti za interveniranje u rajonu Kaćuni.
Glavne pričuvne snage, stalno mobilne, držane su u Zenici, a ovaj je zadatak imala 314. brigada pod zapovjedništvom Ibre Purića.
Procjene VOS HVO govore da je ABiH u napadu na Kaćune a kasnije i na Busovaču i Kiseljak angažirala oko 12.000 vojnika što najrječitije govori o muslimanskim planovima.
Malobrojne snage HVO ne uspijevaju zaustaviti snažan, koordiniran udarac na Kaćune započet 19. siječnja i povlače se prema naselju Prosje koje odolijeva svim napadima. Tijekom noći 27./28. siječnja dolazi zapovijed o primirju na svim crtama koja je poštovana. Međutim, već sljedećeg jutra muslimanska vojska je započela žestok pješački napad na Prosje, kojem je prethodila snažna topnička priprema. U tijeku napada je poginulo šest bojovnika HVO a deset ih je lakše i teže ranjeno.
Pred silinom napada HVO se povlači prema naselju Polje koje je sljedeći cilj muslimanskih snaga jer je u njemu bivša vojarna JNA „Draga“ koju su hrvatske snage zauzele u rujnu 1992. Tu je zaustavljeno dalje napredovanje muslimanskih snaga.
Sa juga 305. brigada, poznata i kao jajačka, pod zapovjedništvom Halida Dedića blokirala je prilaz od Novog Travnika preko Rostova i Busovačkih staja i spojila se sa snagama 333. brigade i Fojnicom na pravcu Borovnica – Turkovići i time ovladao teritorijem dovodeći postrojbe HVO u poluokruženje.
Na svim pravcima izvođenja napadnih djelovanja koriste se specijalne jedinice: Zelena legija, beretke, mudžahedini…
Ovladavanjem Kaćuna i raskrižja putova na tom prostoru ABiH ispunjava i najvažniji zadatak – spajanje 3. i 4. korpusa iz doline Neretve, snaga operativne grupe Istok i Zapad kako to MAPA 1 i pokazuje.
Time je prva faza operacije Busovača okončana. Međutim, muslimanski planovi tu ne završavaju.