Napad na HVO u Boderištu (Brčko)

Općim napadom srpskih snaga na slobodnu, do tada od Srba nezauzetu teritoriju općine Brčko. Napad je naročito usmjeren na hrvatsko selo Boderište kao istaknutu kotu s koje se mogao kontrolirati cjelokupan brčanski teritorij, ali i puno šire od toga. Važno je istaći da se ovdje radilo o vojnoj operaciji puno širih razmjera koja je istovremeno forsirala i proširenje srpskog „Koridora“ i na oraško-šamačkoj bojišnici.

Napad je započeo već 20. srpnja, a intenziviran je 21. srpnja 1993. godine kada su srpske snage započele jaka topnička djelovanja. Tisuće minobacačkih, tenkovskih i haubičkih projektila svih kalibara zasulo je crte obrane HVO-a na Boderištu i Donjim Dubravicama.

Jaka topnička paljba usmjerena je i na civilne ciljeve u hrvatskim i muslimanskim selima na slobodnoj brčanskoj teritoriji. Topničkoj paljbi uz Boderište i Donje Dubravice koje su se nalazili na prvoj crti obrane naročito su bila izložena hrvatska sela Boće i Zovik. Već toga 21. srpnja došlo je do prvih žrtava kada je u Gornjem Zoviku od posljedica granatiranja civilnih ciljeva poginuo dvogodišnji dječak Ademir, koji je s obitelji kao izbjeglica boravio u ovom hrvatskom selu. Isti dan poginuo je i hrvatski branitelj Pejo Šarčević također u Zoviku prilikom srpskog granatiranja civilnih ciljeva.

Iako su pripadnici 2. bojne „Gromovi“ 108. pješačke HVO brigade Brčko dugotrajno odolijevali žestokim srpskim napadima, srpske snage su ipak nakon dugotrajne i ustrajne borbe prsa u prsa 22. srpnja uspjele prodrijeti oko 150 metara u dubinu na području sela Boderišta. Uslijedio je drugi val napada i jak tenkovsko-pješački udar srpskih snaga kojem su odolili pripadnici 1. satnije, 2. bojne, 108. pješačke HVO brigade Brčko. (1. satniju uglavnom su činili branitelji iz mjesta Boće u općini Brčko).

Kako su se srpske snage tom prilikom našle u okruženju pozvali su oklopnu pomoć. Tom prilikom jedan srpski tenk nailazi na minsko-eksplozivnu napravu te uz djelovanje braniteljskog protuoklopnog oružja ostaje onesposobljen. Tijekom noćnih sati srpske se snage uz brojne gubitke u ljudstvu i tehnici izvlače s privremeno zauzetih braniteljskih položaja.

Treba istaći da su značajan doprinos obrani Boderišta i ovoga dijela Bosanske Posavine tada dali i pripadnici 1. bojne 108. pješačke HVO brigade koji su se odazvali kao ispomoć te pripadnici 2. korpusa Armije BiH koji su zajedno s pripadnicima HVO-a združenim snagama sudjelovali u vraćanju zauzetih dijelova prve crte obrane.

Srpsko neprijateljsko topništvo nije mirovalo ni 23. srpnja kada je djelovalo po civilnim i vojnim ciljevima duž slobodnog brčanskog teritorija.

Kao posljedica ovog srpskog napada poginuli su u Gornjem Zoviku gore spomenuti dvogodišnji dječačić Ademir, hrvatski branitelj Pejo Šarčević, te na prvim crtama obrane u Boderištu branitelji Marin Marić, Asim Karalić, Marko Tunjić i Mirko Zečević. Svi oni bili su pripadnici 2. bojne 108. pješačke HVO brigade Brčko.

(Foto: Pripadnici 2. bojne „Gromovi“ 108 pješačke HVO brigade Brčko na prvoj crti obrane u mjestu Boderište. Na obzoru panorama grada Brčkog i srpskog „Koridora“ koji se s Boderišta promatra kao na dlanu. TV Split, ljeto 1993.)