Neoporecivi historijski dokazi o postojanju Hrvata u Boki kotorskoj stoljećima
Bokelji je pomorac davno shvatio, da je zemlja bez tradicije zemlja bez vrijednosti, a narod bez tradicije narod bez budućnosti. Zato je on ljubomorno čuvao svoje stare uspomene. U saobraćaju s vanjskim svijetom služio se tuđim jezicima, koji su imali opće europsko značenje, ali kod kuće je upotrebljavao svoju hrvatsku riječ i hrvatsku narodnu nošnju
Nacionalna se svijest bokeljskih Hrvata očitovala i u krštenju njihovih brodova, koji su nosili imena “Ban Jelačić”, “Zora”, “Dom” i t. d. Uz državnu austrijsku zastavu vijala se na prvom jarbolu narodna trobojnica crveno-bijelo-plava.
Odijelo je mornara šareno i estetski upravo savršeno. To je zapravo staro bokeljsko odijelo. Neki dijelovi odijela kao i starog oružja povezuju Boku kotorsku sa stanovništvom kvarnerskog otočja i sa hrvatskim krajišnicima.
Bokelji je pomorac davno shvatio, da je zemlja bez tradicije zemlja bez vrijednosti, a narod bez tradicije narod bez budućnosti. Zato je on ljubomorno čuvao svoje stare uspomene. U saobraćaju s vanjskim svijetom služio se tuđim jezicima, koji su imali opće europsko značenje, ali kod kuće je upotrebljavao svoju hrvatsku riječ i hrvatsku narodnu nošnju. Djela svojih prvih sinova, osobito na bojnom polju, opjevali su narodni pjevači i umjetni pjesnici. Nastali su čitavi ciklusi bugarštica, koje su pjevale o Bokeljima. Neke su se zbirke bugarštica sačuvale više stoljeća u rukopisnim zbornicima znamenitih bokeljskih obitelji, pa su se njima obilno poslužili Miklošić, Bogišić, i drugi izdavači hrvatske epike.
Hrvatski je osjećaj u Boki kotorskoj bio živ kod onih, koji su glasni predstavnici bokeljske kulture. Fra Andrija Kačić nazivao je Boku “dikom od Hrvata”. Ruski je putopisac P. A. Tolstoj g. 1698. zapisao, da su gore Boke kotorske “naseljene Hrvatima”. I u drugih pisaca sačuvala su se jednaka svjedočanstva (na pr. u Nikole Nalješkovića, Mara Drage, Andrija Zmajevića, Krste Mazarovića, Andrija Balovića). Veze Kotorana s Petrom Zrinskim jesu dokaz hrvatskog osjećaja Boke. Stoljećima baštinio se taj osjećaj s majčinim mlijekom, da Boka postane u novije doba, u razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, žarišta pokreta za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Simbol toga pokreta bila je hrvatska trobojka, koja se vijala na bokeljskim brodovima u drugoj polovici 19. st., kad se bokeljsko brodovlje na jedra bilo još jednom podiglo, noseći i narodna imena u potkrepu ovih težnja.
Izvor: hemu.lzmk.hr