Nakon nedavnog posjeta Moskvi i još svježih slika monumentalnosti toga velegrada i jednog sasvim novog svijeta, čije su mi se konture počele nazirati kroz maglu predrasuda koje su mi tu veliku zemlju i narod tako dugo činile stranima, ušavši u jednu zagrebačku knjižaru kao da mi je sama od sebe u ruke uletila jedna knjiga, za koju se nakladnička kuća Verbum s posebnom pažnjom pobrinula da našem čitateljstvu ponudi jedan od najvećih duhovnih bestselera našega doba, najprodavanija knjiga u Rusiji nakon Biblije, do sada prevedena na više od deset svjetskih jezika i tiskana u milijunima primjeraka. Najprije mi je pogled privukao kvalitetan dizajn korica, a onda i naslov knjige – “Nesveti sveti i druge priče” (orig. Несвятые Святые и Другие Рассказы).
Autor knjige je episkop Ruske pravoslavne Crkve Tihon Ševkunov (Tikhon Shevkunov), rođen 1958. godine. Uz brojna zaduženja koja obnaša u crkvenom i javnom životu, osobni je ispovjednik predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina. Monahom je postao u Pskovsko-pečorskom manastiru, toj oazi kršćanske duhovnosti i jedinom manastiru koji nije zatvoren u Staljinovoj strahovladi, i to samo iz razloga jer je u to vrijeme bio unutar granica Estonije. Svojim intelektualnim i duhovnim sposobnostima otac Tihon predvodio je obnovu prethodno napuštenog Sretenskog manastira, koji je nakon boljševičkog prevrata postao nekretnina NKVD-a, tajne policije čijim su djelovanjem uništeni milijuni života, a danas to jedan od najdinamičnijih samostana u glavnome gradu.
Ova knjiga predstavlja svojevrsnu duhovnu autobiografije oca Tihona. Počinje kada autor, kao student Državnog instituta za kinematografiju u Moskvi, kao mladić odgojen u ateističkom miljeu, svoju duhovnu glad pokušava ublažiti na bilo koji način pa se počinje baviti spiritizmom. Šokove koji su uslijedili kroz psihoze i druge bizarnosti pokušava zaliječiti bijegom u obližnju malu crkvicu i traženjem pomoći kod svećenika. Otkriva kršćanstvo s malom grupom prijatelja, prima krštenje i tijekom kratkog hodočašća u Pskovsko-pečorski manastir shvaća da ostatak svoga života želi posvetiti Bogu kao monah. Knjiga je u biti sastavljena od autorovih sjećanja iz razdoblja kada je bio novak i redovnik tog samostana između 1982. i 1992. godine.
Priča se kreira na način da se prikazuju susreti i svakodnevne dogodovštine s osobama koje su ostavile neizbrisiv pečat na autorovoj osobnosti. Kroz cijelu knjigu uprizoruje se jednostavna, gotovo djetinjasta religioznost, koja nije nužno besprijekorna, već zbog svoje česte nedosljednosti i nesavršenosti još više u svojem poistovjećenju zaokuplja čitatelja. To je prvenstveno traženje i kontemplacija Isusa u svakodnevnom životu. Dar svetosti koji se prenosi u ruskom narodu često izražava “svakodnevnu svetost” koja se na poseban način pokazuje kroz živote “staraca”, svojevrsnih duhovnih endema ruskog pravoslavlja. Starci su monasi s posebnim religijskim iskustvom, koji posjeduju dar duhovnog vodstva i proroštva, sposobnosti čitanja misli i budućih događaja, a sve kroz trajnu uronjenost u molitvu, sakramente i duhovni svijet koji se nalazi oko nas. Svi ti opisi fizički slabih, starih i samozatajnih monaha, vrlo brzo kulminiraju u opis duhovnih divova kakvi uistinu i jesu, osobito u Pskovsko-pečorskom manastiru.
Autor na vrlo spretan način isprepliće svakodnevne životne poteškoće sa iscjeliteljskom dimenzijom vjere, koristeći suvremeni jezik, započinjući dijalog sa suvremenim čovjekom na njegovom području, ali izbjegavajući sve banalnosti i izlizane klišeje. Vjeru ne stavlja u isključivi okvir pobožnosti, ne docira s nekakve moralne visine, no opet nikome ne podilazi i ne izbjegava stvari nazivati svojim imenom.
Ova čudesna knjiga opis je duhovnog proljeća nakon bolnog razdoblja sovjetske vladavine i daje nam jedinstvenu sliku ruskog društva, a posebice ruske mladeži. Objavljivanje ove knjige prije šest godina postalo je veliki događaj u kulturnom životu Rusije. U samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja knjiga je bila na vrhu popisa bestselera u najvećim knjižarama svjetovne Moskve. Na predstavljanju knjige u moskovskom sveučilištu, gdje su oca Tihona u prepunoj dvorani i hodnicima dočekali kao nacionalnog heroja, na upit koja je tajna ovakvog uspjeha knjige, nasmiješeno je odgovorio: „Ja to objašnjavam činjenicom da su ljudi umorni od fikcionalnih priča i fantastičnih avantura. Željni su čitati o sudbini stvarnih ljudi, kao što su monasi i episkopi u mojoj knjizi. A ako sam ih uspio prikazati kao istinske velikane bez patetike i pretjerivanja, ispunio sam svoje planove. Ovom knjigom im dajem priznanje za pokoljenja. Uz svećeničku službu, i moji su filmovi i ova knjige nadopuna moje službe u navještaju evanđelja.“
Za kraj, nadamo se da će te i vi kao čitatelji iskusiti ovo dragocjeno svjedočanstvo o duhovnom bogatstvu, ljudskim osobinama i radostima redovničkog života. Jamčimo vam pozitivnu viziju. Birajte Dobro!