Od ropstva do zaborava

U Iraku, kojega se smatra „post-Islamskom državom”, još uvijek se osjećaju posljedice mučenja koja su od strane paravojnih postrojni Islamske države pretrpjela djeca i odrasli od 2014. do 2017. godine, prenosi Vatikanski Radio.

Paravojne postrojbe Islamske države u tom su razdoblju mučile i ubijale zajednicu jezida na sjeveru Iraka. Jezidi su inače manjina kurdskoga podrijetla koju samozvana Islamska država progoni smatrajući ih hereticima.

Amnesty International je u izvještaju naslovljenom Zakonitost terora: Stanje jezidske djece koja su preživjela ISIS, u detalje obavijestio svijet o djeci koja su bila žrtve strašnih zločina, a sada se moraju suočavati s posljedicama tog terora. Za te je maloljetnike, s psihičkim i fizičkim ranama, najvažnije da se ponovno vrate u obitelji i zajednice, ali, nažalost, u mnogim ih slučajevima one odbijaju. Osim toga, potrebna je medicinska skrb nemoguća jer je preskupa zbog čega im je hitno potrebna pomoć državnih vlasti u Iraku i međunarodne zajednice kako bi mogli izgraditi svoju budućnost, stoji na službenim stranicama Vatikanskoga Radija.

U izvještaju nadalje piše o dječacima koji su prisilno vojačeni i o djevojčicama koje su prodavane kao roblje, spolno iskorištavane, te prisiljene na udaju za vojnike Islamske države. Većina se te djece sada bori s različitim bolestima, fizičkim invaliditetom ili psihičkim posljedicama kao što su posttraumatski stresni poremećaj, anksioznost, depresija, te za djevojke nemogućnost trudnoće. Mnogi od njih pokušali su izvršiti samoubojstvo zbog čega se traži da im se osigura psihosocijalna, sanitarna i ekonomska pomoć.

Radio Vatikan je izvijestio i o tome kako je mali broj djece koji se uspio vratiti u Sinjar, u svoju zajednicu jezida. No, i od toga maloga broja, većina njih ne može pronaći svoje obitelji, neki od njih se čak ni ne sjećaju svojih roditelja ili više ne govore svoj materinski jezik. Tako je tamošnju situaciju opisala novinarska Sara Lucaroni koja je više puta išla na to područje Iraka.

Ona je također dodala kako je više stotina djece plod spolnoga nasilja te ne mogu pripadati jezidskoj zajednici budući da ih odbijaju njihovi vjerske vođe. Naime, prema iračkom zakonu, svako dijete kojemu se otac ne zna ili je musliman, registrira se kao musliman. Zbog toga ta djeca nemaju identitet i zajednica ih ne prihvaća, jer jezid se ne postaje po obraćenju, nego samo po rođenju.

Mnoge su djevojke svjedočile kako su bili prisiljene napustiti svoju djecu, što im je prouzrokovalo još veće psihičke tegobe. Osim svega toga, djeca koju su oteli pripadnici samozvane Islamske države, nisu imala pristup obrazovanju, što nije samo zaustavilo njihov tijek studija, nego iznad svega danas čini teškim ponovno uključenje u zajednicu. Tu i je i dodatna činjenica da govore arapski, a ne kurdski jezik.

Lucaroni je prepričala i svjedočanstvo 14-godišnjega dječaka, prisilno uvojačenoga, koji ima desetero braće i sestara. Najstariji je brat nestao zajedno s ocem i jednom sestrom koju je Islamska država kupila za 15 tisuća dolara, a koju je majka otkupila novcem posuđenim od susjeda i prijatelja. Bio je on dječak prisiljen postati čovjek koji je svakoga dana živio u strahu od smrti ne znajući kada će doći njegov trenutak. Svakoga je dana mislio da će umrijeti i nije imao hrabrosti reći „ne” nekim djelima koja nije želio činiti jer bi to rezultiralo nasiljem nad drugom djecom.

Samozvana Islamska država je 2014. godine ušla u Sinjar, u sjevernoistočnu pokrajinu Ninive ubivši stotine muškaraca, te otevši ok 6 500 jezida među kojima je bilo više od 3 500 tisuće žena i djevojaka koje su postale seksualne ropkinje. Tijekom tri godine samozvana Islamska država počinila je ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, te ono što Ujedinjeni narodi zovu „genocid nad zajednicom jezida u Iraku.” Jezidi potvrđuju da je to nešto najgore što im se u povijesti dogodilo, izvijestio je Radio Vatikan.