U odsjajima mora, lunarnoj kartografiji posrebrnih maslinika, molskih međuslovlja tišina… Biserja. Rasvanula u blagim bojama skamenjenih obrisa primorskih čarolija, divovskih kestena. Raznoliki oblici perli, algi, zvijezda, korala, palastura s dalekih obala jugoistočna Mediterana, odaju učestale odraze mijena zlaćahna Sunca i salitrena lađara Mjeseca.
Pogledajte izložbu:
U skrovitosti dugih osama, samozataji prostranstava, majušnih kutaka u bokokotorskim oazama svijeta, krišom zadnjih godina nastajahu filigranska djelca vrijedna riječi… udivljenja ljupka ženska pogleda. Kako? Tko će znati…! Umjetnost valjda nastaje iz nekih neznanih unutrašnjosti bića, nesanica, dubina noći. Je li se rađa u dirljivim uspomenama osvanulih zora, poljupcima prosijedih majki… nepredvidljivim nabačajima kista zvonkih boja rasutih pejzaža… sentimentalnih akvarela prastarih jadranskih prisjećanja…
Snatrenja u nama pritajeno ćute. Gore. Vriju. Bivaju… Trepere… i naposljetku pupaju k’o prve stolivske trešnje. Netom bačene vrše mramorja neizvjesnih usuda uzbibana valovlja… uzmreškanih modrina praskozorja pitoreskna zaljeva. Neminovno zahvaćaju predjele čovjekova tajanstvena duha. Ne dajući mu ni tercine smiraja. Imaginativni porivi iz tih neutaživih menueta slutnji, traganja, ponerijetko iznjedruju magične ure Uresa…
U besanim odsjajima mora, ponajprije odsijeva se jedna profinjena ženstvenost duše. Ravnovjesja davno iščeznula djetinjstva, prohujale mladosti, tihani šaptaji nadolazećih strijepnji budućnosti. Naizgledni bezlični časi samovanja u Atelju, postaju s vremenom tankoćutne simfonije srca. Ode krasotama krajobraza, minijaturnim motivima kolorita zelenkastih škura, orošenih krišaka tivatskih naranči.
U zaigranim grnčarijama stvaralaštva, ne nastaju tek neke puke preslike prvih đačkih slikarija… Naprotiv, Ksenija kroz svojstvene pokrete minuciozno granulira u skulpturi figuralne prizore slađahnih miomirisa lastovskih rogača, oleandara, lavandi, kamelija… Oživljujući ogoljela zrnca zemlje, keramike, gline… osvitima nekih novih djevojačkih ushićenja. U širokoj paleti nijansi raznobojnih kolorita (ogrlica, medaljara, privjesaka, broševa, sentenskih vrpca…), patina i ruina drevnih rimskih i antičkih mozaika, prepoznaju se praizvornosti zamrijelih kulturoloških podneblja.
Štoviše, stvarateljica Ksenija neumitno u svojemu dosadašnjem opusu produbljuje osjetila umijeća osluškivanja iznimno etnografskih vrijednih tradicija drevnih plemena i naroda Sumera, Akkada… Ura, te kolijevke civilizacija afričkog kontinenta. Na kojemu su još prije 75. 000 tisuća godina nastajali prvobitni nakiti u nizovima školjki.
Također kada se razmatra tradicijska vrijednost nakita, svakako se ne smije nikako ispustiti iz vida i njegov društveni status (uloga). Naime, upravo su primjerice u onodobnome srednjovjekovnom Kotoru, revni notari (prema rigidnim odredbama Gradska statuta) uvijek podrobno zapisivali u bračnim ugovorima sve pojedinosti miraza, između ostaloga haljina i nakita…
Osebujno modelirana, i niti malčice prenaglašena kiparska rješenja, nadaju izuzetne akribijske vještine. Poput nebrušena poludraga kamena, koji tek čeka da se unutarnje i vanjske dimenzije ćutnji sjedine. Dodirnu. Prepoznaju u ispoliranoj valovitosti glatkih struktura floralnih elemenata. Nerijetko zatomljeni stvaralački zanosi, desetljećima snujući, izbijaju na površju lica dana, i ne dadu se više olako sakriti. Potisnuti. Obeshrabriti. Prvotna ljudska nasušna potreba da se ‘čini’ nešto ljepuškasto… besmrtno… pa i šarmantno… zavodljivo. U danoj eteričnosti kairos(a) nadasve se raskriva u suptilnoj prozirnosti prenježne naravi. I sama simboličnost imena Ksenija (lat. Xenia, grč. Ksenia), zapravo u širem smislu riječi znači gostoprimljivost, prijateljski dar ili poklon za goste… neznane bosonoge hodočasnike… mitske Perzeje. [i]
Sustvarajući u čudesnostima svijeta, Ksenija veže svilenim koncima stvarnosti koji se u bogatoj rapsodiji raskrivaju svekolikoj nepreglednosti Univerzuma. Pri tome ostavljajući svoj pečat intimnih osjećanja, obrise tihanih nagnuća prosanjanih jeseni. Riječima kotorska trubadura Viktora Vide, tu bivaju svečanosti neprestanih ‘vjenčanja Mjeseca i vode’…
Naposljetku, što drugo reći… doli da vas ganu ove sramežljive relikvije ljepote iz sedefnih sjajila jutarnjih odsjaja Ksenijinih lapidarija mora….
Dražen Zetić
[i] Latinski se ime Ksenija piše Xenia, ali riječ je o grčkoj riječi ksenia što znači gostoljubivost. Latinska riječ xenia, orum ima značenje prijateljski darovi ili pokloni za goste. Značenje imena Ksenija ovisi samo o tome priklanjamo li se latinskom ili grčkom izrazu xenia.