OPEC povećava proizvodnju nafte želeći naškoditi Rusiji
Neovisno o svemu, jasno je kako će u pokrenutom naftnom ratu gubiti svi tj. da on nikome ne odgovara. Ali različite su startne pozicije, kao i instrumenti kojima ključne zemlje koje u tom ratu sudjeluju mogu reagirati na nastale probleme, koji će se, s vremenom. samo još više povećavati. O tome puno više (i običnom čitatelju na jasan način prezentirano), možete doznati iz analize na linku ispod teksta
Nakon prošlotjednog razilaženja Rusije i Saudijske Arabije unutar formata OPEC+, gdje je saudijska strana tražila daljnje smanjenje proizvodnje nafte zbog negativnog utjecaja epidemije coronavirusa na potražnju za „crnim zlatom“, a ruska strana na to nije pristala, tražeći egzaktne podatke o utjacaju tog virusa na gospodarske tijekove u svijetu i tvrdeći kako se smanjenjem proizvodnje samo i dalje pogoduje američkim proizvođačima nafte iz škriljevca (kojih se nikakve odluke o smanjenju dnevne proizvodnje nafte od strane OPEC+ ne tiču), bilo je jasno kako će automatski doći do novog povećanja proizvodnje nafte i s jedne i s druge strane – tj. do pokretanja klasičnog naftnog rata i međusobnog iscrpljivanja niskim cijenama. Saudijska Arabija ovih je dana najavlila kako će „preplaviti svijet“ novim količinama svoje nafte, dok je jučer ruski ministar energetike Aleksandar Novak izjavio kako će Rusija povećati proizvodnju za 300 tisuća barela dnevno i da će, u daljnjem, taj iznos možda biti biti povećan za 500 tisuća barela. Zbog svega toga je jasno kako će cijene nafte na svjetskom tržištu i dalje ostati niske, a vrlo vjerojatno i padati.
Danas su se Saudijskoj Arabiji i UAE, koje su povećale proizvodnju, pridružile i druge važne članice OPEC-a – Irak i Kuvajt kroz svoje mjere. Bloomberg je izvijestio kako te dvije zaljevske zemlje planiraju sniziti cijenu svoje nafte. Sve su to potezi, smatraju analitičari, kojima Rijad želi Rusiju vratiti za pregovarački stol, a, vjerojatno, za isti stol posjesti i Sjedinjene Države čiji naftni sektor padom cijena trpi velike gubitke (prije svega onaj iz sfere proizvodnje nafte iz škriljevca, čija je rentabilna cijena na razini 50 dolara za barel).
Bloomberg navodi kako će za azijske kupce Irak smanjiti cijenu nafte tipa Basrah Light za 5 dolara za barel i da će se to odnositi na isporuke u travnju. Kuvajt će, poput Saudijske Arabije, svojim kupcima sniziti cijenu nafte za 6 dolara po barelu.
UAE već su se ranije priklonili Saudijskoj Arabiji i najavili povećanje proizvodnje nafte u travnju. Državna naftna tvrtka ADNOC izjavila je kako će isporuke narasti za 1 milijun barela i iznositi 4 milijuna barela dnevno. Time bi Rijad, uz pomoć UAE, povećao ponudu nafte na svjetskom tržištu za 3,36% u odnosu na sadašnje količine. To znači dodatnih 3,6 milijuna barela dnevno u ponudi nafte.
Takve izjave za javnost i brzo povećanje isporuka iz rezervi imaju za cilj izvršiti maksimalni pritisak na cijene nafte ali i na gubitke koje će nanijeti svim državama-proizvođačima nafte, smatra Reuters. To Rijad čini „kako bi doveo do brzog rješenja nastaloga stanja i izbjegavanja dužeg trajanja naftnog rata, koji će udariti po ekonomiji zemlje i uništiti program modernizacije (Saudijske Arabije)“.
Rusija, s druge strane, nema mogućnost toliko velikog povećanja proizvodnje nafte kao što ga ima Saudijska Arabija, smatra ruski analitičar iz Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost Igor Yushkov, i zato se „ruski zadatak sastoji u zadržavanju sadašnje razine proizvodnje. Upravo se zato, smatra on, Igor Sečin, predsjednik „Rosnefta“, i zauzeo za odbacivanje sporazuma s OPEC+ kojim se tražilo daljnje smanjenje proizvodnje nafte.
Danas je ruski premijer Mihail Mishustin izjavio kako će Rusiji, neovisno o niskim cijenama nafte, vlastitih rezervi biti dostatno za dugo i da je zemlja spremna za bilo kakve svjetske krize, uključno i onu s coronavirusom. Kazao je kako devizne rezerve Središnje ruske banke u zlatu nadvisuju 570 milijardi dolara, da likvidna sredstva u Fondu za nacionalno blagostanje iznose preko 10 trilijjuna rublji, i da će, čak pri uvjetima jako niskih cijena nafte, tih sredstava za kompenzaciju proračunskih gubitaka biti dostatno na puno godina i da će se očuvati financijska stabilnost.
Neovisno o svemu, jasno je kako će u pokrenutom naftnom ratu gubiti svi tj. da on nikome ne odgovara. Ali različite su startne pozicije, kao i instrumenti kojima ključne zemlje koje u tom ratu sudjeluju mogu reagirati na nastale probleme, koji će se, s vremenom. samo još više povećavati. O tome puno više (i običnom čitatelju na jasan način prezentirano), možete doznati iz analize na linku ispod teksta.
Autor:
Izvor: geopolitika.news