OPERACIJA ZIMA 94

Dana 29. studenoga 1994. godine počela je jedna od najvažnijih, ali i najtežih operacija hrvatskih postrojbi u Domovinskom ratu - Zima 94. Ova operacija bila je i jedan od glavnih uvjeta za kasniju operaciju Oluja, kojom će konačno biti oslobođena preostala okupirana područja Hrvatske pod srpskom okupacijom (tzv. Republika Srpska Krajina), hrvatski kraljevski grad Knin, te završen rat u Hrvatskoj. Trajala je od 29. studenog do 24. prosinca 1994. godine. Srbi su poraženi na Dinari, a pod nadzorom hrvatskih snaga se našao i veći dio Livanjskog polja, oslobođeno je ukupno 200 km2, te je spašena bihaćka enklava. Hrvatske su postrojbe tako oslobodile gotovo cijelo Livanjsko polje

0
Dana 29. studenoga 1994. godine počela je jedna od najvažnijih, ali i najtežih operacija hrvatskih postrojbi u Domovinskom ratu – Zima 94. Ova operacija bila je i jedan od glavnih uvjeta za kasniju operaciju Oluja, kojom će konačno biti oslobođena preostala okupirana područja Hrvatske pod srpskom okupacijom (tzv. Republika Srpska Krajina), hrvatski kraljevski grad Knin, te završen rat u Hrvatskoj. Trajala je od 29. studenog do 24. prosinca 1994. godine. Srbi su poraženi na Dinari, a pod nadzorom hrvatskih snaga se našao i veći dio Livanjskog polja, oslobođeno je ukupno 200 km2, te je spašena bihaćka enklava. Hrvatske su postrojbe tako oslobodile gotovo cijelo Livanjsko polje.
U studenome 1994. srpske postrojbe, tzv. Vojska Republike Srpske (VRS) i tzv. Srpska vojska Krajine (SVK), u suradnji sa snagama Fikreta Abdića pokreću veliku ofenzivu na Bihać, čiji se pad predviđao svakoga trenutka. Smatralo se kako to više nije pitanje dana – već sata. Međutim, bilo je od izuzetne važnosti za Hrvatsku sačuvati Bihać od pada u srpske ruke, jer njegovim padom tzv. Republika Srpska i tzv. Republika Srpska Krajina bile bi čvrsto povezane, otvorila bi se prometna komunikacija Beograd – Banja Luka – Knin, a Hrvatska bi bila prisiljena prihvatiti sve uvjete Karadžića, Mladića i Martića. To bi značilo konačnu i definitivnu pobjedu Srba, uz veliki zločin na području Bihaća nad civilnim stanovništvom koji bi se neupitno dogodio (još veći od onog koji se kasnije, u 7. mjesecu 1995. dogodilo u Srebrenici).
Razmišljalo se o mogućem općem napadu na cjelokupno područje tzv. RSK, no tome nije bio sklon SAD. Stoga je hrvatski vojni vrh odlučilo da će hrvatske snage napasti Srbe tamo gdje najmanje očekuju – na Dinari i Livanjskom polju.
Cilj operacije bio je oslabiti pritisak bosanskih Srba na područje Bihaća, te potisnuti neprijatelja s Dinare i Livanjskog polja, i sa Golije i Staretine. Zatim, posredno, utjecati na stabilnost situacije u Kupreškom polju i otkloniti mogućnost da Srbi iz Livanjskog polja pokušaju bočnim udarima ugroziti Sinj. Također, povećati sigurnost Livna. Operaciju je isplaniralo i provelo Zborno područje Split pod zapovjedništvom Ante Gotovine. Sudjelovale su: 4. gardijska brigada HV Pauci, 5. gardijska brigada HV Sokolovi, 7. gardijska brigada HV Puma, 1. hrvatski gardijski zdrug, 6. domobranska pukovnija HV, 72. bojna Vojne policije, 9. bojna HOS-a Rafael vitez Boban 114. brigade HV, 126. brigada HV, specijalna policija MUP-a Herceg-Bosne, 1., 2. i 3. gardijska brigada HVO, 80. domobranska pukovnija HVO, 40. inženjerijska bojna HV, oklopna bojna 113. šibenske brigade HV Cobra, 22. diverzantski odred HVO, Postrojba posebne namjene Gavran 2 HVO, 14. topnički divizijun (Šibenik), 55. i 79. domobranska pukovnija HVO te miješane bojne domobranskih postrojbi ZP-a Vitez i 60. gardijska bojna HVO Ludvig Pavlović.
Navedene su postrojbe dijelom ili u cijelosti aktivno sudjelovale u napadu postupnim uvođenjem i proširivanjem područja operacije, kao i u zaštiti bokova i djelomično obrambenim djelovanjima.
Od velike je pomoći u izvođenju operacije u ovakvim teškim zimskim uvjetima bila i potpora topništva, a posebno inženjerije i helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva iz Divulja, dok su bitnu ulogu u operaciji imale i oklopno-mehanizirane postrojbe, koje su na takvom zahtjevnom terenu i klimatskim uvjetima u kojima su temperature padale i do – 30 °C nailazile na velike poteškoće, ali su zadaće unatoč njima izvršavale.
Potporu oklopno-mehaniziranih postrojbi imalo je pješaštvo na svim smjerovima napada, a iznenadno pojavljivanje oklopa na Dinari izazvalo je i velik negativan psihološki utjecaj na neprijatelja. Također je i logističko osiguranje, poput opskrbe, održavanja, sanitetskog zbrinjavanja, prijevoza i prehrane, svoje zadaće izvršavalo u nevjerojatno zahtjevnim okolnostima.
Operacijom je oslobođeno područje u širini od 10 km i dubini 20 km, odnosno ukupno je oslobođeno 200 km2. Kako je već spomenuto srpske su snage poražene na Dinari, a i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom hrvatskih snaga.
Operacija je donijela spas zaštićenoj zoni UN-a u Bihaću. Također su potpuno onemogućene prijetnje i pokušaji bosanskih Srba da vojno povrate Kupres i okolicu koje su izgubili u operaciji Cincar 1994. Međutim, Srbi su s istaknutih uzvišenja na planinama Dinari i Staretini i dalje paljbom mogli nadzirati aktivnosti u Livanjskom polju i bočnim udarima ugroziti oslobođeno. U akciji Zima 94 hrvatske snage imale su gubitke od 29 poginulih branitelja, 19 teško a 39 lakše ranjenih te trojice nestalih.
Bila je to jedna od natežih operacija, kad je pokojni Andrija Matijaš Pauk izvukao tenkove na gotovo 1800 metara visine, na vrh Dinare, na temperaturi -20 °C i oko 80 cm snijega. Hrvatski vojnici 4. i 7. gbr. nisu tada znali što se tamo, na Dinari nalazi: naišli su na četničke utvrde, minska polja duboko u snijegu i vodili borbu ”prsa o prsa” sa tzv. Belim Orlovima i postrojbama Ratka Mladića, ali naišli su i na nešto što ih je neugodno iznenadilo – hrvatske i bošnjačke civile iz Banja Luke koje su Srbi doveli na Dinaru, te ih koristili po potrebi za živi štit, te, onako slabo odjevene – i za kopanje rovova.
Među njima je bilo i liječnika i profesora, dakle, školovanih ljudi, te jedan mladić, gotovo dijete.
U unakrsnoj vatri dio njih je poginuo što je bilo neizbježno jer su stavljeni naprijed, a teško je i reći od čijih metaka su stradali. Njih 48 pobjeglo je na hrvatsku stranu. Ovome svemu svjedočio je ratni snimatelj Petar Malbaša, koji je ovjekovječio tijek operacije na Dinari, međutim, najpotresniji trenutak kojeg je zabilježio kamerom bio je kada je jedan stariji čovjek na Dinari, u snijegu, pronašao svog ubijenog sina, 23-godišnjeg Marka.
Hrvatske postrojbe ovladale su planinskim visovima oko Livanjskog polja što je bilo važno za kasniju operaciju Oluja.
Ovom operacijom spašen je i sačuvan od pada u srpske ruke Bihać, u presudnim trenucima Domovinskog rata za hrvatsku slobodu i nezavisnost. Kako je operacija Zima 94 bila jedna od najtežih uopće u Domovinskom ratu, izvedena u vrlo teškim uvjetima, po velikom snijegu i vrlo niskim temperaturama, bilo je i hrvatskih vojnika kojima su zbog toga morali biti amputirani smrznuti dijelovi tijela. U narednim danima i tjednima postrojbe HVO i Armije BiH povratile su nadzor nad teritorijem okupiranih sela te odbacile neprijatelja dalje od Bihaća.
[Izvori: daniponosa.hrt.hr, TV Kalendar, wikipedia, dnevno.hr, hrvatski-vojnik.hr]

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.