Pater Božidar Nagy: PRVI JAPANSKI MUČENICI – SVJEDOCI ZA KRISTA IZ 1597.g.

0
6. veljače svake godine slavimo spomen na prve Japanske mučenike, sv. Pavla Mikija, isusovca i 25 njegovih drugova koji su svi zajedno 1597. g. bili ubijeni zbog vjere u Isusa Krista i to tako da su ih najprije sve privezali na podignute križeve da bi ih potom jednog po jednog ubijali kopljima. Sv. Pavao Miki i još dva njegova subrata isusovca bili su japanci, a u istoj skupini mučenika bilo je misionara franjevaca iz drugih zemalja, te skupina japanskih kršćana laika. Kako je izgledalo njihovo hrabro svjedočanstvo koje su dali za Isusa Krista razapeti poput njega na križeve, doznajemo iz opisa njihova mučeništva od jednog svjedoka koji je bio prisutan njihovim posljednjim časovima i potom je to sve opisao da bude sačuvano za povijest.
Evo njegova zapisa:
„Pošto su križevi nasađeni, čudesno je bilo vidjeti postojanost sviju koju su im budili čas otac Pasije a čas otac Rodriguez. Otac Povjerenik stalno je ostao kao nepomičan očiju uprtih u nebo. Brat Martin je u zahvalu dobroti Božjoj pjevao neke psalme dodajući im redak: U ruke tvoje, Gospodine… A i brat Franjo Blanko jasnim je glasom zahvaljivao Bogu. A brat Gunsalvo još je jačim glasom molio Gospodnju molitvu i anđeoski pozdrav.
Brat naš Pavao Miki, videći gdje se nalazi na najčasnijoj govornici od svih što ih je ikada imao, ponajprije izjavi prisutnima da je Japanac i član Družbe Isusove, da umire zbog propovijedanja evanđelja i da je s tako izvanredna dobročinstva Bogu zahvalan. Zatim nastavi ovim riječima: “Kad sam već došao do ovog trenutka, držim da među vama nema toga koji bi vjerovao da ću sad prešutjeti istinu, pa vam izjavljujem da nema ni jednog puta k spasenju do onoga što ga imaju kršćani.”
Nato svrnu oči k drugovima te ih uze u tom posljednjem boju bodriti; na licu svih njih javi se nekakva radost, ali osobito na Ljudevitu, pa kad mu neki kršćanin doviknu kako će ubrzo biti u raju, pun radosti pokretom prstiju i čitavog tijela svrati pogled svih gledalaca na sebe.
Antun, koji je bio zadnji s Ljudevitove strane, upre oči u nebo pa zazvavši presveto ime Isusovo i Marijino zapjeva psalam Hvalite, djeco, Gospodina, što ga bijaše naučio u Nagasakiju na vjeronauku: tamo s mnogo mara djecu poučavaju i u nekim psalmima, koje djeca nauče napamet. Drugi su pak vedra lica ponavljali: “Isuse, Marijo”, a neki su s križeva nazočne sokolili za život dostojan kršćanina. Tim i sličnim postupcima dokazivali su spremnost da umru.
Tada četvorica krvnika stadoše izvlačiti iz korica koplja kakva upotrebljavaju Japanci. Na taj jezoviti prizor svim se vjernicima ote uzvik: “Isuse, Marijo”, i slično. A zatim se još većma čuo tužan vapaj koji prodiraše do neba. Krvnici ih jednim ili s dva udarca u najkraće vrijeme sve poubijaše.“ – (Iz Povijesti mučeništva svetog Pavla Mikija i drugova sastavljene od pisaca suvremenika.)

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.