PETAR PERICA (Kotišina kraj Makarske. 24. lipnja 1881. – Daksa kraj Dubrovnika 24. listopada 1944.)
Po ulasku "oslobodilaca" u Dubrovnik nije htio napustiti grad jer kao Kristov pastir nije želio napustiti svoje stado u dan nesreće - govorio je. Kad su ga pripadnici Ozne došli uhititi uzeo je sa sobom svoj križ, krunicu i molitvenik, pozdravio se sa braćom iz samostana i rekao: "Presveto srce Isusovo smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam ju . Uhićen je zajedno s još 55 građana Dubrovnika bez ikakvih dokaza. I u zatvoru otac Perica ostaje dosljedan sebi i dijeli ostalim zatočenima oprost od grijeha. U noći 23/24..listopada 1944. godine sproveden je zajedno s ostalima na otočić Daksu gdje je sljedećeg dana mučki i bez ikakvog suđenja pogubljen. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!!
PETAR PERICA (Kotišina kraj Makarske. 24. lipnja 1881. – Daksa kraj Dubrovnika 24. listopada 1944.). Veliki sin hrvatskog naroda, svećenik Isusovac, sluga Božji otac Petar Perica rođen je u malom mjestu Kotišini kraj Makarske 24. lipnja 1881. godine. Već za života bio je na glasu svetosti.
Završivši sjemenište zaredio se a 1901. godine postao je isusovac, a iste godine primljen je i u audijenciju kod pape Lava XIII. U svom je pastoralnom radu neumorno podučavao mladež u hrvatskom, domoljubnom i katoličkom duhu. Bavio se pisanjem sakralnih pjesama a autor je možda i najljepše hrvatske religiozne pjesme “Rajska djevo kraljice Hrvata” Od sredine tridesetih godina dvadesetog stoljeća živi i radi u Dubrovniku gdje i dalje neumorno podučava mladež da ljubi Boga, svoju vjeru i svoju Hrvatsku domovinu. Život je završio mučeničkom smrću.
Po ulasku “oslobodilaca” u Dubrovnik nije htio napustiti grad jer kao Kristov pastir nije želio napustiti svoje stado u dan nesreće – govorio je. Kad su ga pripadnici Ozne došli uhititi uzeo je sa sobom svoj križ, krunicu i molitvenik, pozdravio se sa braćom iz samostana i rekao: “Presveto srce Isusovo smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam ju . Uhićen je zajedno s još 55 građana Dubrovnika bez ikakvih dokaza. I u zatvoru otac Perica ostaje dosljedan sebi i dijeli ostalim zatočenima oprost od grijeha. U noći 23/24..listopada 1944. godine sproveden je zajedno s ostalima na otočić Daksu gdje je sljedećeg dana mučki i bez ikakvog suđenja pogubljen. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!!
Izvor: Hrvatska povijest – od A do Ž