Philip Kosloski: Vatrena ptica feniks – simbol prvih kršćana

Drevni Grci i Rimljani, kao i druge kulture diljem svijeta, vjerovali su u postojanje „vatrene ptice”, koja zadobiva novi život nakon što umre u plamenu i ponovno se rađa iz vlastitoga pepela. Takvo ponovno rađanje u vatri bio je dakle jedini način rađanja mitske ptice.

Rani kršćani, od kojih su mnogi bili Grci, već su u početku u feniksu vidjeli sliku uskrsnuća. Iz tog je razloga feniks često bio naslikan u blizini kršćanskih grobova kao jedan od glavnih simbola rane Crkve.

Sveti Klement Rimski, koji je kao četvrti Papa umro krajem prvoga stoljeća pisao je o feniksu i njegovu simboličkom značaju:

„Razmotrimo taj čudesan znak (uskrsnuća), koji živi u zemljama Istoka, odnosno u Arabiji i okruženju. Postoji ptica koja se naziva feniks. Ona je jedina svoje vrste i živi 500 godina. Kad se približi vrijeme njezine smrti, ona sebi načini gnijezdo od tamjana, smirne i drugih miomirisa, a kad dođe njezin čas, ona uđe u gnijezdo i umre (pa ponovno uskrsne). Zar nije divno i čudesno kako Stvoritelj svih stvari uzdiže one koji su mu ponizno služili u sigurnosti dobre vjere, kad nam već po ptici pokazuje veličinu svoje snage, kojom će ispuniti svoje obećanje?”

Postoji čak i židovska tradicija koja tvrdi da je Eva svim pticama ponudila zabranjeno voće, a jedino je feniks odbio da ga pojede. Zbog njegove vjernosti, Bog mu je darovao neobično dug život. Dok je većina kršćana feniksa gledala kao simbol uskrsnuća, neki su u njemu također vidjeli djevičanski način začeća, pa su ga smatrali simbolom za Isusovo začeće u utrobi Djevice Marije.

Feniks je u cjelokupnoj kršćanskoj umjetnosti, osobito tijekom srednjega vijeka, bio i ostao trajan znak koji svojom ljepotom privlači pozornost i suvremenoga svijeta.