“Caravaggio je slikar čiji je ogromni utjecaj na zapadnoeuropsko slikarstvo ponovno otkriven tek početkom 20. stoljeća, otkada se njegov način slikanja uzima kao inovativan, dok se Caravaggio počeo smatrati rodonačelnikom baroknog slikarstva. Ovaj će umjetnik imati turbulentnu biografiju. Njegovi će se biografski podaci uglavnom generirati iz policijskih izvještaja. Karakterizirat će ga težak karakter i nasilna priroda. Često je bio uhićivan, bio je osuđen i za ubojstvo, često je sudjelovao u tučnjavama, uvredama i svađama. Smatrali su ga buntovnom i opasnom osobom, ali i mističnom i zagonetnom. Njegova će popularnost eskalirati prilikom dolaska u Rim, na samome početku 17. stoljeća kada počinje uživati zaštitu kardinala Francesca Marie del Monte i drugih značajnih pokrovitelja umjetnosti. U to vrijeme Rim je mjesto intenzivne izgradnje te snažne protureformacije koja je bila otpor protestantizmu. Sakralna umjetnost vapila je za novom autentičnošću, a Caravaggio je ponudio inovativna rješenja do tad ne viđene snage i sugestivnosti. On će napustiti idealizam talijanskog slikarstva visoke renesanse i artificijelnosti manirizma te će uvesti promjene i na neki način inaugurirati baroknu umjetnost”, naglasila je Petra Vugrinec.

Polaganje Krista u grob odlikuje se iznimnom snagom i jedno je od najboljih djela slikareva opusa

“Sve odlike Caravaggiova slikarstva vidljive su na remek-djelu njegova opusa koje se danas čuva u Vatikanskim muzejima. Polaganje Krista u grob iz 1602. godine, prema narudžbi Gerolama Vitricia za obiteljsku kapelu u crkvi Chiesa nova u Rimu, odlikuje se iznimnom snagom i jedno je od najboljih djela slikareva opusa. U 18. stoljeću slika je prenijeta u Pariz da bi 1817. godine bila vraćena u Rim, ali ne na originalno mjesto već u Vatikanske muzeje u kojima ova slika čini jedan od najznačajnijih eksponata. U samoj crkvi slika je zauzimala privilegirano mjesto pa se njezin sadržaj direktno povezivao s liturgijom pri čemu je tijelo koje Isusovi pratitelji spuštaju u grob simbol euharistije – Corpus Domini”, ističe Vugrinec.

Tema je prikazana na nesvakidašnji način, izvan ustaljenih ikonografskih obrazaca

“Slika prikazuje spuštanje Isusa u grob s popratnim likovima: Marijom, majkom Isusovom, Marijom Kleofinom, Marijom Magdalenom i Ivanom Evanđelistom te Nikodemom. Tema je prikazana na nesvakidašnji način, izvan ustaljenih ikonografskih obrazaca, u trenutku najveće dramatike. Ona prikazuje kako Ivan Evanđelist, podržavajući gornji dio tijela Isusa i Nikodem, podržavajući donji, spuštaju Isusa u kameni grob. Ploča od debelog komada granita je otkrivena. Iznad donje grupe nalaze se tri Marije: Majka Isusova koja je prikazana kao starica, pognute glave u dubokoj tuzi, Marija Magdalena koja je spuštene glave držeći se za nju uperila pogled u beznadežnost Isusova mrtvog tijela, kao i Marija Kleofina koja je visoko uzdigla ruke prema nebu. Upravo taj kontrast visoko uzdignutih ruku u desnom gornjem kutu slike i Isusove teške ruke koja pokazuje na tlo i na zemlju je kontrast kojim umjetnik sugerira razliku između nebeskog i zemaljskog života.

Likovi su prikazani kao stvarni ljudi. Oni nisu idealizirani sveci.

Caravaggiove inovacije zapravo su ključne karakteristike baroknog slikarstva. To je dijagonalna kompozicija koja će zamijeniti renesansnu piramidalnu kompoziciju, asimetrija u prostornoj dispoziciji za razliku od renesansne simetričnosti. Koristeći se istodobno dijagonalama i oštrim skraćenjima Caravaggio će postići iznimnu dinamiku i dramatiku slike. Najsugestivniji elemenat i istodobno nosioc simbolike slike jest svjetlost koja je najvećeg intenziteta na Isusovu tijelu. Isus je pritom simbolično prikazan kao najsvetiji lik na slici. Caravaggio će nešto mirniji i općenitiji kanon chiaroscura, koji je renesansna inovacija, zamijeniti tenebroso načinom slikanja, a to je još akcentiranijim kontrastiranjem svijetlih i tamnih dijelova. Njegova će prostornost biti karakterizirana tamom. Dakle, prostor na slici gotovo da i nije definiran, likovi izranjaju iz potpune tame. Tek ćemo na slici nazrijeti neke elemente prostornosti poput dijagonalno izbačene teške mramorne ploče Isusova groba i jedne biljke. Simbolika slike ostvarena je na nesvakidašnji način. Likovi su prikazani kao stvarni ljudi. Oni nisu idealizirani sveci. Lice, tijelo i odjeća Nikodema, mogla bi biti odjeća, lice i karakter kakvog beskućnika početka 17. stoljeća. Ivanovo lice gotovo da je teško i vidljivo. Marija je prikazana kao starica, a Isus je prikazan kao mrtav običan čovjek. Njegovo je tijelo teško, njegovi su mišići opušteni, njegovi se nosači bore s težinom umrloga tijela, a glava mu je prikazana klonula i u tonovima maslinaste, žute, sive, dakle neživog inkarnata.

Po prvi puta u povijesti umjetnosti dogodit će se jedna promjena gdje će se uzvišeni, sakralni sadržaj prikazati na jedan svakodnevni realističan, ili radikalnije naturalističan način

Ono što će na ovoj slici možda najviše šokirati njegove suvremenike jest ukidanje granica između prostora slike i prostora promatrača. Lakat će Nikodemov, kao i Isusova stopala, biti u prvom planu. Oni će gotovo izaći iz dvodimenzionalnog prostora slike, želeći probiti tu dvodimenzionalnost slike i ući u trodimenzionalni svijet, a mi ćemo željeti biti participatori ove drame. Mi ćemo željeti pomoći da što prije sve to skupa završi. Mi njegove likove gotovo možemo opipati, osjetiti i to je ono što će barok karakterizirati i što će biti sasvim moderno. Po prvi puta u povijesti umjetnosti dogodit će se jedna promjena gdje će se uzvišeni, sakralni sadržaj prikazati na jedan svakodnevni realističan, ili radikalnije naturalističan način. Caravvaggio neće skrivati prljava stopala, neće skrivati ružnoću, on neće skrivati tamu, on neće idealizirati biblijsku dramu. On će je prikazati onakvom kakva će biti nama bliskom, da se s njome možemo poistovijetiti. Zato je ta nova autentičnost sakralnog slikarstva, kakvu je ingeniozno napravio Caravaggio, jedan novi jezik koji je bio iznimno pogodan, ponekad osporavan i za Katoličku Crkvu i za protureformacijsku vjeru jer je Caravaggio bio slikar istinske, iskrene i nepatvorene ljepote”, zaključila je Vugrinec.