Čovjek se toliko izgubio u ovom umjetnom svijetu da više ne razlikuje bitno od nebitnog.

Trči za sjajem koji ne grije, juri za slikom koja nema duše.

Bitniji su mišići ispred ogledala, napumpane usne, zategnuta koža, skupe krpice i selfie iz fancy kafića tj. život za pokazivanje, nego toplina srca i snaga karaktera.

Ali nisu svi upali u to blato.

Još uvijek postoje ljudi kojima nije važno koliko imaš na računu, kojim autom se voziš ili koje ime piše na etiketi tvoje majice.

Još postoje oni koji vide dalje od kulisa.

Njima je važno samo jedno – da jesi.

Da postojiš. Da dišeš i nosiš svoje biće iskreno, bez maske.

Pravo bogatstvo nije u stvarima, nego u trenucima.

To je ono što vrijedi.

To je zlato koje se ne može kupiti.

Sve ostalo je samo kazalište za naivne. A najčešće nakon što se reflektori ugase, ostaje praznina.

(Nepoznat autor)