Danas, na blagdan pokolja nevine dječice, prva mi na pamet padaju nevina abortirana dječica.
Njihova je patnja bila velika i nezamislivo bolna dok su poput Krista, ni krivi ni dužni, trpjeli nesnosnu bol i na kraju bili lišeni života.
Kakva nepravda!
Da su samo mogla, ta nevina dječica bi sigurno uzviknula “oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine“.
Taj usklik ne bi se samo odnosio na majku i oca djeteta, te na liječnika koji je “samo radio ono za što je plaćen“ nego i na sve one koji na bilo koji način sudjeluju u širenju “kulture smrti“.
Jer, da se ne lažemo, svatko tko u duhu podupire takozvano “pravo žene na izbor“ suučesnik je u ovom velikom zlu – svirepom ubojstvu nedužnog ljudskog bića.
Što reći, nego, prosvijetli Gospodine one koji ne vide sotonsko djelovanje medija, institucija i društva po pitanju pobačaja, a onima koji su u tom zlu sudjelovali podaj milost kajanja kako bi spasili svoju dušu i prekinuli ovaj „lanac smrtii“!
To te molim, Gospodine!
