U dobi od 90 godina, 16. siječnja 2023. preminuo je hrvatski umjetnik Miro Glavurtić, koji je u dugom i plodonosnom životu djelovao kao slikar, romanopisac, pjesnik, demonolog te izdavač

Rođen u Škaljarima kraj Kotora u Crnoj Gori 1932. godine, Glavurtić je 1950-ih odselio u Beograd gdje je završio Šumarski fakultet i posvetio se slikarstvu, utemeljujući umjetničku skupinu Mediala – čija je prva izložba održana u Beogradu 1958. godine – a čije je djelovanje kasnije uglavnom opisivao kao kontrarevolucionarno ili antikomunističko.

Ponajviše cijenjen kao likovni umjetnik nadrealističke provenijencije, Glavurtić je i danas zastupljen u Narodnom muzeju, Muzeju savremene umetnosti te Istorijskom muzeju u Beogradu.

Izbijanjem Domovinskog rata Glavurtić odlazi u Zagreb, u njemu uglavnom boraveći do smrti, a gdje je utemeljio i izdavačku kuću Sion, koja je objavila, između ostalog, “Pravovjerje” Gilberta Keitha Chestertona, “Nasljeduj Krista” Tome Kempenca, “Povijest Kristovu” Giovannija Papinija te zbirku “Antikrist: Adventske propovijedi” bl. Johna Henryja Newmana.

Prijateljujući s književnicima poput Danila Kiša i Mirka Kovača, Glavurtić je i sam djelovao kao književnik, objavljujući roman “Psine” (1982.) te pjesničku zbirku “Romski car” (2011.). Međutim, kao pisac je vjerojatno najpoznatiji po svojim studijama “Satana” (1978.) i “Pakao” (1986.), koje predstavljaju rijedak obuhvatan i na hrvatskom jeziku dostupan pregled demonološke tematike.

Nekoć kultna figura beogradske umjetničke scene, Glavurtić se u zagrebačkim kulturnim krugovima nikada nije posve snašao. Nezadovoljan svojim statusom u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, posljednjih je godina simbolizirao alternativni kanon hrvatske likovne umjetnosti.

U isto je, međutim, vrijeme, nikad se ne udaljujući od duhovne tematike, Glavurtić u svojim esejima i rijetkim medijskim istupima sve do smrti podsjećao na element metafizičkog zla, upozoravajući kako se ono u suvremenoj katoličkoj misli prečesto zapostavlja i zanemaruje.