Prva hrvatska blaženica bl. Ozana iz Kotora

Zatvorenost je u mnogih izazvala depresije, stanja izbezumljenosti, nasilja u obiteljima, a zatvorenost bl. Ozane Kotorske izazvala je trajno uprisutnjenje susreta s Bogom i bližnjim. S njima je najbolje osmislila svoje karantene.

Samo spomen osobe koja je živjela prije 456 godina navest će možda koga na pomisao što se ima o njoj više danas reći? No ima se što reći!

Takva je osoba bila prva hrvatska blaženica bl. Ozana iz Kotora.

Žena o kojoj su pisali mnogi hrvatski teolozi, žena koja je nadahnjivala mnoge skladatelje, umjetnike i pjesnike i danas može biti oslonac u molitvi i okrjepa u životnim nedaćama.

Teško je opisati život bl. Ozane Kotorske u nekoliko misli. No moguće ga je prikazati preko tri temeljne etape koje se mogu iščitati uglavnom iz svih njezinih dosadašnjih životopisa. Prva je etapa Ozanino djetinjstvo. Blaženica je rođena 25. studenoga 1493., a preminula je 27. travnja 1565. Živjela je u selu Relezi u planinskim vrletima bokokotorskoga zaljeva te je kao djevojčica u svemu stvorenom promatrala ljepotu Božjega stvaranja, diveći se svakomu cvijetu i travi. Dozrijevajući s godinama, željela je doznati tko je Bog koji je sve to stvorio. Tako s majkom odlazi u Kotor kako bi vidjela sliku Isusa u obliku malenoga novorođenoga djeteta i sliku raspetoga Krista na križu te shvatila ono što ju je majka poučavala o Bogu.

Potaknuta tim viđenjima, shvatila je da je Bog zove na najsavršeniji način života, čime započinje druga etapa života blažene Ozane, kada odlazi i ostaje u Kotoru raditi te služiti u poznatoj obitelji Buća. Ondje upoznaje dominikanca Vinka Buću, koji kasnije biva njezinim ispovjednikom i poučavateljem u vjeri, kao što je to bila i njezina gazdarica gospođa Buća. I treća etapa života bl. Ozane jest ona u kojoj prima habit dominikanske trećoredice te postaje zazidanom djevicom. U samostanskoj ćeliji od samo nekoliko kvadrata bl. Ozana Kotorska provela je 52 godine.

Sadašnje vrijeme praćeno je neizvjesnošću i pitanjima na koja se teško pronalaze odgovori. Nevidljivi virus koji je zahvatio cijeli svijet te odnosi i uništava živote ljudi prisilio je na zatvorenost, na socijalnu distancu, ukrao je zagrljaj, bliskost, rukovanje, ukrao je pravo na život dostojan čovjeka… U pandemiji koronavirusa mnoge je najteže pogodila karantena, vrijeme izolacije i samoće, vrijeme u kojem su se mnogi našli sami sa sobom i nisu se smjeli približiti svojim najbližima.

Zaraženima ispred njihovih vrata ostavljali su hranu i piće, kao da su se nalazili u vlastitim ćelijama. Nemoguće je izdržavati takvu vrstu izolacije deset ili petnaest dana, a zazidana djevica bl. Ozana Kotorska živjela je tako 52 godine!

Čovjek sadašnjice voli život vreve, lako se utapa u mnoštvo i postaje dijelom pojedinoga društva, kao da je dio kakvoga stroja. Traži rastresenost, predaje se zabavama, da što manje bude u vlastitoj nutrini, sa samim sobom. Postao je stranac samomu sebi jer je napustio središte vlastitoga života, napustio je Boga. Zatvorenost je u mnogih izazvala depresije, stanja izbezumljenosti, nasilja u obiteljima, a zatvorenost blažene Ozane Kotorske izazvala je trajno uprisutnjenje susreta s Bogom i bližnjim. Ozana je imala na svojoj ćeliji dva prozorčića – jedan je gledao na svetohranište unutar crkve sv. Pavla, a drugi na ulice grada Kotora. Mnogi u svojim prostorima izolacije nisu u posljednjih nešto više od godinu dana imali prozorčiće s pogledom na svetohranište, ali su sigurno imali one prozore koji su gledali na svijet. Ipak, neki su u nuždi euharistijski prozorčić zamijenili virtualnim prozorima televizije, mobitela ili tableta prateći prijenose euharistijskih slavlja, ne bi li barem na taj način malo utažili svoju žeđ za Bogom. Trebalo je znati osmisliti vrijeme za Boga te upućivati trajno vlastite nakane za pomoć bližnjima. Je li se u tome uspjelo? – pitanje je za svakoga posebno. Blažena Ozana u tome je uspjela. Iako zatvorena, njezini su je životopisci nazivali »trubljom Duha Svetoga«.

Mnogi su joj se ljudi utjecali, nije bilo razlike. Slušala je i savjetovala mnoge, od najučenijih teologa do neukih pučana. Za nju je čovjek bio osoba stvorena na Božju sliku i u svakome je pronalazila njega. Susret s Bogom i bližnjim ispunjavao je prazninu Ozanine ćelije!

Primjer koji nadahnjuje i privlači

Aktualnost blažene Ozane Kotorske jača je danas negoli ikada. Njezina zatvorenost osvjetljava put da se u svakoj situaciji može pronaći smisao. Da se ne prepušta ni duhovnim ni tjelesnim klonulostima, nego da je potrebno da se čovjek prepusti Bogu. S njime će najbolje osmisliti svoje karantene. Ugledavši se u lik te blaženice čiji zemni ostatci počivaju u crkvi sv. Marije u Kotoru te su neraspadnuti i 456 godina nakon njezine smrti i nastojeći osmisliti vlastiti život unatoč izolacijama za susret s Bogom, bit će lakše nositi gorčinu koju vrijeme i život nameću.

Danas kada se pomalo zaboravlja vrijednost šutnje i molitve, osobito euharistije, a na post i pokoru gleda kao nešto što pripada prošlosti, blažena Ozana Kotorska govori kako se upravo na taj način može izvrsno služiti svijetu i ljude privoditi Bogu. Njezino otvoreno srce za Boga i čovjeka primjer je koji nadahnjuje i privlači i dandanas.

U tom kontekstu promatrano vrijeme karantena i zatvorenosti sigurno je mnoge ponovno dovelo na put k Bogu, sigurno su ga mnogi koji su bili u potrazi za njim ponovno pronašli u svojoj nutrini. U teškoćama koje život nameće treba kročiti upravo tim putom. Blažena Ozana Kotorska stoga bi baš u vremenu zatvorenosti i izolacije trebala biti zagovornicom. Vjernici bi mogli svoje osamljenosti, praznine, izolacije, karantene preporučiti zagovoru bl. Ozane Kotorske koja je znala kako provoditi vrijeme u samoći, a ne prepustiti se izgubljenosti i praznini.

Bila je jaka i krjeposna žena koja je u samoći svoje ćelije crpila snagu živoga Boga i širokogrudno ju dijelila svakomu tko je pomoć zaiskao. Krjeposti savjeta, strpljivosti, poniznosti, pobožnosti, jakosti, slušanja bližnjega posebno rese lik blažene Ozane Kotorske, a nadasve je bila žena snažna duha u teologalnim krjepostima vjere, ufanja i ljubavi u Gospodinu.

Ozana Kotorska osoba je koja pretapa apostolat svete ljubavi u apostolat žrtve. Moli za žive i mrtve, pruža Bogu zadovoljštinu za druge te primjerom pomaže i izgrađuje druge. A ti su drugi svi njezini bližnji. Za nju nisu postojale staleške ili religiozne razlike, prihvaćala je svakoga čovjeka jednako jer je živjela dvije zapovijedi ljubavi u cjelovitosti vlastitoga života i bivstvovanja. Ljubila je Boga svim srcem svojim i svoga bližnjega kao sebe samu!