Nedavno je moja mlada prijateljica Ana sa svojim mladićem prisustvovala zaručničkom tečaju u svojoj župi. Bilo je sedamdesetak mladih ljudi. Atmosfera je tijekom predavanja bila ozbiljna, a slušači veoma pozorni. Svećenik koji je moderirao tečaj otvorio ga je uvodnom molitvom i zazivom da zajednički provedeno vrijeme bude plodonosno za mlade parove.
Tijekom tečaja kandidati za crkveno katoličko vjenčanje slušali su izlaganja o braku od svećenika, teologa-pravnika, jednog bračnog para sa četvero djece i katoličkih liječnika. Liječnici su, naravno, govorili o vrijednosti zdravlja i njegovom čuvanju. Sve do nedavno brigu o zdravlju tih mladih ljudi vodile su njihove majke, odgajatelji u đačkim domovima te školski ili studentski liječnici. Polaznici su dobili poticaje na promisle da dobro zdravlje nije automatizam, da se to ne podrazumijeva samo po sebi, već da je to vrijedan Božji dar kojega moramo brižno čuvati. Liječnici su govorili i o reproduktivnom zdravlju. Naglasili su da se u našem tijelu sabiru svi štetni utjecaji bez obzira jesmo li ih unijeli namjerno (alkohol, nikotin, droge) ili su u njega dospjeli kao štetni elementi iz hrane, lijekova ili iz okoliša (otrovi, zračenja…).
Mladi ljudi su informirani o razlici između službene medicine i metoda tzv. iscjeljivanja i tretiranja bolesnika alternativnim tehnikama kao što su reiki, joga, gledanje u sunce, magični kristali, magnetne narukvice, čudotvorni privjesci, ogrlice od jantara, magnetni ulošci za krevete, magične piramide, aparati za suzbijanje zračenja u stanu, ajurveda pripravci, indijski ljekoviti prah…).
Tijelo, duša i um dobro pamte sve ono čime smo ih kroz život ugrozili ili trovali
Liječnik je naglasio da je u ambulanti lako prevariti svog liječnika ili medicinsku sestru izjavom da ne trošimo alkohol, ne pušimo, ne koristimo opojne droge ili ne primjenjujemo raznolike alternativne prakse. No naše tijelo, dušu i um ne možemo prevariti. Tijelo, duša i um dobro pamte sve ono čime smo ih kroz život ugrozili ili trovali. Rezultat toga pamćenja često su kasnije tjelesne, mentalne ili duhovne bolesti na nama samima ili pak bolesti na našem budućem djetetu.
Moju prijateljicu se osobito dojmila činjenica da prividno zdrava majka može zanijeti i roditi dijete koje je nevina žrtva prethodnog neurednog života jednoga ili oba roditelja. Djeca pušača, alkoholičara ili narkomana rađaju se sa preduvjetima za razne bolesti koje će se očitovani već u djetinjstvu i prelaziti u odraslu dob.
Amniocenteza kao presuda na smrt
Jedan od liječnika je zaručnicima objasnio i neke specifičnosti u trudnoći. Ponekad se pri sumnji na bolest nerođenog djeteta trudnu majku upućuje na amniocentezu. To je pretraživanje plodne vode iz maternice. (Iglom se ubode trudnu maternicu, štrcaljkom se izvlači plodna voda, a ta pretraga daje podatke o genskom stanju djeteta). Loš nalaz u takvoj pretrazi govori da dijete boluje od neke genetske bolesti. U slučaju lošeg nalaza zna se dogoditi da se majci sugerira prekid trudnoće, tj. namjerni abortus. Neki liječnici za ženske bolesti ponekad rutinski traže tu pretragu, a da prethodno nisu detaljno objasnili trudnici kakva je to pretraga i čemu služe njezini rezultati. Neki niti ne pitaju trudnicu kakav ona ima moralni stav u toj stvari. Jedan dio trudnica koje su poučene vjernice odbiju učiniti amniocentezu, jer žele u svakom slučaju donijeti na svijet svoje dijete.
Nakon kvalitetnog razgovora s trudnicom – vjernicom koja ima loš nalazom plodne vode, liječnik ju neće dovoditi u dramatičnu situaciju i predlagati joj namjerni prekid trudnoće. Sudeći po reakcijama mladih zaručnica, a i njihovih partnera na tečaju, moja je prijateljica Ana stekla utisak da su prisutni mladi ljudi o tom problemu bili malo ili nimalo poučeni.
Roditelji nisu isključivi tvorci niti vlasnici djeteta, niti na njega imaju pravo
Na kraju svakog predavanja zaručnici su mogli javno postavljati pitanja ili iznijeti svoje dileme. Diskusiju je otpočeo jedan mladi par. Mladić je izjavio da bi oni, u slučaju da imaju bolesno nerođeno dijete, obavezno učinili namjerni pobačaj. Na pitanje koordinatora zašto bi to učinili, odgovorili su da oni unaprijed ne žele imati bolesno dijete. Razvio se daljnji razgovor. Jedan je mladić iznio svoj stav: Roditelji nisu isključivi tvorci niti vlasnici djeteta, niti na njega imaju pravo. Oni ga dobivaju kao plod svoje ljubavi i Božje intervencije u času začeća. Stoga je njihovo dijete već od trenutka začeća nova, samostalna, nezavisna osoba koja ima svoje autonomno pravo na život. To pravo nitko ne smije povrijediti, čak niti njegovi roditelji. Diskutiralo se da nitko nema pravo ubiti drugoga, nevinoga čovjeka. Stoga ni roditelji nemaju dopuštenje ubiti svoje dijete, nevinu osobu, bez obzira na njezinu starost, tjelesnu težinu ili stupanj bolesti. Kad u svijetu ne bi važio taj princip, nesmetano bi se mogli ukloniti (tj. usmrtiti) svi ljudi na svijetu koji su mali, hendikepirani, nevoljeni, bolesni ili neželjeni.
Moju je mladu prijateljicu ova rasprava veoma osupnula. Ostala je zbunjena nad nemogućnošću da objedini u svojem umu ono što je čula od predavača i ono što je čula iz usta pojedinih diskutanata. Činilo joj se da je to sraz dvaju različitih svjetova. Mislila je da se našla u grupi tobožnjih katolika, koji su dobrovoljno došli pod crkveni krov, koji se dobrovoljno pripravljaju za crkveno vjenčanje, a neki od njih diskutiraju o tome smiju li se ubijati nevine i nemoćne osobe.
Zaručnički tečaj – test odluke, a ne dosadni teret
Moja Ana je svoj zaručnički tečaj shvatila kao jedan veliki prsten koji će njih kao parove obujmiti, podržati i pomoći im da se što iskrenije i kvalitetnije pripreme za svoj najljepši dan u životu. Na početku toga prstena bilo je predavanje crkvenog pravnika. On im je objasnio da Crkva registrira pojavu i crkveno nevaljanih ženidbi.
Da bi se to spriječilo, u tijeku obreda vjenčanja svećenik pita zaručnike o tri važne i teške stvari:
a/ Jeste li u stanju prihvatiti svoju bračnu vezu kao nerazrješivu do smrti jednoga od bračnih partnera?
b/ Jeste li na crkveno vjenčanje došli svojevoljno, tj. bez ikakve prisile i uvjetovanosti? (Anino razmišljanje: Ako neki par stupa u brak radi neplanirane trudnoće, a često puta se radi o tzv. hitnom vjenčanju koje se želi obaviti prije poroda, nije li ta situacija određena vrsta prisile na slobodno izraženu volju zaručnika?)
c/ Jeste li spremni prihvatiti djecu koju će nam Bog darovati?
(Anino razmišljanje: Ako neki par već prije vjenčanja smatra da iz bilo kojeg razloga ne želi prihvatiti i roditi svoje začeto dijete, nije li to automatski diskvalifikacija od valjanosti njihovog crkvenog vjenčanja?)
Crkveni brak nije zabava
Ana i nakon tečaja razmišlja o tome gdje se nalaze glavni uzroci nevaljanih crkvenih ženidbi. Ona misli da je za to odgovorno osnovnoškolsko i srednjoškolsko vjeronaučno obrazovanje. Tamo je mjesto i vrijeme da se polaznicima (katolicima) obrazloži katolički stav o vrijednosti ljudskog života. Ne mora svaki mladi vjeroučenik (ili vjeroučenica) prihvatiti takav katolički stav. No, tada mu se mora na vrijeme obrazložiti da bi crkveno vjenčanje za njega (ili nju) bio preveliki teret i obaveza koju neće moći ispuniti i radi čega će cijelog života biti frustrirana osoba. Iz takve situacije izranja i jedno drugo pitanje: Kakva bi valjanost crkvenog katoličkog braka bila tek za one mlade ljude koji su u srednjoj školi umjesto vjeronauka izabrali etiku?
Na kraju zaručničkih tečajeva svi sudionici dobiju potvrdu o edukaciji. Ana pita što je s onim parovima koji se žele crkveno vjenčati, a ne žele prisustvovati edukaciji? Kako da svećenici postupaju u takvom slučaju? Takvi su parovi u stanju vjeronaučnog neznanja. Oni inzistiranjem na crkvenom vjenčanju srljaju u opasnu situaciju da javno u Crkvi izreknu svoja obećanja, a svjesni su da ih u svom stvarnom životu neće moći ispuniti.
Moja Ana je svjesna da je naše sadašnje vrijeme pogubno za brak, obitelj i vjernost. No, misli da se brzopletim, forsiranim ili folklornim crkvenim vjenčanjima ovo bolno stanje neće popraviti.
Stoga postavlja sljedeća pitanja:
Bismo li trebali početi odvajati žito od kukolja?
Smijemo li prepustiti vremenu ili ideologijama da utječu na naše živote?
Tko danas, ovdje i sada mladim ljudima na takva pitanja može dati zadovoljavajući odgovor?
Uz 1. siječnja – Svetkovina svete Marije Bogorodice.
Foto: freeimages.com