Régis Debray: Civilizacija.Kako smo postali Amerikanci

Izvor: TIM prees
0

Što tvori civilizaciju, kako evoluira, koje su njezine metamorfoze i kontinuiteti? To su pitanja koja zaokupljaju Régisa Debraya i na koja traži odgovore. Oslanjajući se ponajviše na Paula Valéryja, svog intelektualnog uzora, on propituje zapadnu civilizaciju, uzima je kao predmet proučavanja.

Nije mu namjera praviti njenu veliku i transverzalnu povijesnu fresku, već proučiti klice njezina rasta na američkoj zemlji, pokazati u čemu je američki civilizacijski kontekst različit od europskog, njemu srodan ili s njime pomiješan.

Ili, točnije, kakav je povratak američkog civilizacijskog uspona na Stari kontinent, povratak koji mnogi smatraju imperijalističkim. Najkraće, moglo bi se reći da se knjiga Civilizacija. Kako smo postali Amerikanci bavi američkom metamorfozom europske, odnosno zapadne civilizacije. Uz to, ona je, u neku ruku, vrlo poučan, neki čak kažu „pedagogičan“, uvod u razlikovanje kulture i civilizacije.

Debray se zalaže za renesansu civilizacije, a način na koji je taj zagovor izložen i argumentiran nipošto se ne može označiti kao antiamerikanizam. U tom smislu Bertrand Devevey s pravom konstatira da ovu knjigu karakterizira „točnost analize i intelektualno bogatstvo te da je ona danas neophodna svakome tko želi razumjeti svoje stoljeće“.

Čak i da nije tako, ostaje činjenica da je njezin autor, Régis Debray, atipičan filozof angažiran u svome vremenu.

Rade Kalanj

***

Civilizacija je pobijedila kad imperij koji je obilježava više ne mora biti imperijalistički kako bi ostavio svoj trag.

Niti joj je potrebna žandarmerija poslana zrakoplovom kako bi upravljala događajima. Ni udarac šakom o stol kako bi privukla pozornost. Ona se može smatrati pobjedničkom kad više nije jedna od civilizacija nego civilizacija, kad njezin jezik postane lingua franca, a njezin novac zajednička valuta. Kad se može povući na svoj teritorij, a da pritom ne izgubi utjecaj. Kad stranci koji su preuzeli njezine specifičnosti, navade i norme izgube svijest o tome da je riječ samo o preslici. Kad onaj koji izdaje zapovijedi više ne treba zapovijedati.

Određena je civilizacija pobijedila kad je sve što ona oblikuje postalo prirodno i kad je nedolično preispitivati koje su akcije toj civiliziranosti omogućile da se nametne i na kojem sustavu snaga počiva norma koju treba poštovati.

***

Nije problem Rima što su svi ili gotovo svi barbari željeli postati Rimljanima, kao što nije greška Sjedinjenih Država što mnogi sanjaju o tome da jednog dana postanu Amerikanci. To sužava kanale, ali nijedan zid nikada nije zaustavio bujice nade i gladi. Hope dies last.

***

Godine 1919. postojala je europska civilizacija, s američkom kulturom kao inačicom. Godine 2017. postoji američka civilizacija, prema kojoj europske kulture, sa svom svojom raznolikošću, u najboljem slučaju izgledaju kao prilagodbene varijable, a u najgorem slučaju kao domorodačke rezerve. Na šahovskoj ploči to se zove rokada. Na bojnom polju, poraz.

***

Mladi obrazovani Europljanin, koji stremi uspjehu, može se naći u Londonu kako bi bio kršten, ali će pomazanje dobiti samo zahvaljujući boravku, i to ako je moguće na Masteru of Business Administration, u New Yorku, ogledalu svijeta. I to je žarište zasluženo. Grad-svijet je onaj koji najviše i najbolje prima strance i koji stoga najviše i najbolje izvozi. Najmanje ksenofoban i naviše zračeći, jedno zbog drugoga.

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.