Roko MIŠETIĆ: Dani Boke u Splitu 2025.

Dobra večer svim prisutnima.

Dozvolite mi da se ponajprije zahvalim organizatorima izložbe: Hrvatskom pomorskom muzeju Split i njegovu ravnatelju gospodinu Radiću, Hrvatskoj bratovštini Bokeljska mornarica 809 Split i njenom predsjedniku gospodinu Perkoviću te Hrvatskoj matici iseljenika – podružnici Split i njenom voditelju gospodinu Ćaleti što su nas večeras ovdje okupili te pružili mogućnost da i splitskoj publici u narednih nešto više od mjesec dana izložbom fotografija autora Dražena Zetića naslovljenom “Riznica duha jugoistočnog Jadrana“ predstavimo samo manji dio katoličkih crkva u Boki kotorskoj i Crnogorskom primorju

Ovu su izložbu u proljeće 2022. godine mogli vidjeti i Zagrepčani na dvjema lokacijama. Najprije u prostoru Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, a zatim i u Pastoralnom centru Župe sv. Leopolda Mandića u Voltinom naselju. Izložbe su bile postavljene baš u razdoblju obilježenom spomendanima blažene Ozane Kotorske i Sv. Leopolda Bogdana Mandića, dvaju istinskih promicatelja kršćanskog i katoličkog duha jugoistočnog Jadrana. Stoga mi je izuzetno drago da se ova splitska izložba postavlja unutar održavanja programa “Tripundanskih svečanosti u Splitu“, a netom po završetku ovogodišnjih Svečanosti sv. Tripuna u Kotoru posvećenih zaštitniku grada i Kotorske biskupije, na kojima smo sudjelovali i mi iz Hrvatske.

Autor izložbe, Dražen Zetić prezentira nam trideset fotografija koje prikazuju poznate i manje poznate rimokatoličke crkve, samostane i kapelice na području Kotorske biskupije i Barske nadbiskupije. Pri tome, na njima ne vidimo samo reprezentativne, održavane i funkcionalne objekte nego i zaboravljena, oronula zdanja. Autor na fotografijama naglasak stavlja na detalje čime kod promatrača želi pobuditi emociju i potaknuti ga na promišljanje o kulturnom nasljeđu jugoistočnog Jadrana i našem odnosu prema njemu. Iste one osjećaje koje je i sam autor proživljava još od njegova prva posjeta Boki kotorskoj i Crnogorskom primorju prije petnaestak godina. Ti osjećaji kod njega dodatno su potaknuti činjenicom o sada već dugoročno kontinuiranom smanjenju broja hrvatskog i katoličkog življa u tom kraju te napose činjenicom da šira javnost u Hrvatskoj jako malo zna o obujmu i vrijednosti kulturne i sakralne baštine južnojadranskog prostora o kojoj bi trebala skrbiti. Nažalost, spomenute okolnosti doprinose daljnjem propadanju i nestajanju ove vrijedne baštine. Izložba fotografija Dražena Zetića naslovljena “Riznica duha jugoistočnog Jadrana“ jednim je dijelom potaknuta i objavljenim člankom u Istorijskom leksikonu Crne Gore izdavača Daily Press iz 2006. godine pod naslovom Crkve u Crnoj Gori. U njoj ugledni crnogorski povjesničari Šerbo Rastoder i Živko M. Andrijašević (inače i urednici Leksikona), između ostalog, navode: “Danas se na teritoriji Crne Gore nalazi više od 600 pravoslavnih crkava i oko 100 rimokatoličkih bogomolja.“ No, postavlja se pitanje koliko je ta informacija točna, jer treći ugledni crnogorski povjesničar Dragutin Papović u svom članku „Ekumenistička” politika Katoličke crkve u Crnoj Gori (1965.–1970.) objavljenom 2021. godine u 2. broju 53. godišta Časopisa za suvremenu povijest izdavača Hrvatskog instituta za povijest navodi: “Sredinom 60-ih godina Kotorska biskupija računala je da ima oko 12 tisuća stvarnih i potencijalnih vjernika, uglavnom Hrvata, a Barska nadbiskupija smatrala je da takvih ima oko 20 tisuća, uglavnom Albanaca. Katolička crkva u Crnoj Gori tada je imala 218 objekata. Na području Barske nadbiskupije bila su 62 objekta (40 crkava i 22 druga objekta), a na području Kotorske biskupije 156 objekata (108 crkava i 48 ostalih objekata).“ I premda se broj katolika u Crnoj Gori od sredine 60-ih godina prošlog stoljeća do objave Leksikona smanjio za oko trećinu, ostaje pitanje sudbine i opstanka katoličkih crkava u Crnoj Gori. Je li moguće da je godišnje nestajala po jedna katolička crkva u Crnoj Gori? Naravno da nije. O tome nam govori i ova izložba u kojoj nam autor otkriva samo manji dio katoličke materijalne kulturne baštine jugoistočnog Jadrana i to na području od Perasta (fotografija zvonika crkve Sv. Nikole) do Svača nedaleko od Ulcinja (fotografija ostataka katedrale Sv. Ivana). Da su crkve i dalje tu, svjedoči i činjenica da ćete, poglavito u Boki, teško uspjeti snimiti fotografiju šireg rakursa da se u njenom kadru ne nađe neko katoličko sakralno zdanje. Dobar primjer toga je i izložena fotografija crkve Gospe od Anđela smještene na južnoj obali tjesnaca Verige. U kadru fotografije osim navedene crkve svoje su mjesto našli i stari benediktinski samostan Svetog Jurja na istoimenom otočiću i zavjetno svetište Gospe od Škrpjela. A da je kut snimanja bio nešto širi svoje mjesto na fotografiji dobile bi i već spomenuta crkva Sv. Nikole te crkve Gospe od Ružarija i Sv. Marka u Perastu. Drugi, onaj veći, poticaj za postavljanje ove izložbe leži u autorovoj želji da nam na plastičan način prikaže bogatstvo i stanje simbola prisutnih u prostoru jugoistočnog Jadrana koji su bili i jesu identitetski biljeg katoličkog življa koji je naseljavao i danas naseljava taj prostor. Tako uz prikaze monumentalnih crkava (kotorske katedrale Sv. Tripuna i prčanjske župne crkve Rođenja Marijina), zavjetna svetišta Gospe od Zdravlja iznad Kotora, elegantnih zvonika crkve Sv. Nikole u Perastu i crkve Sv. Eustahija u Dobroti, Zetić nam otkriva i neka manje uočljiva i skrivena sakralna zdanja u ne baš reprezentativnom stanju. Ta i takva zdanja pokazuju izdržljivost i ustrajnost jer njihova kulturna ili sakralna vrijednost nije izgubila na značenju. Stoga je ova izložba od iznimne važnosti jer  nas podsjeća na odgovornost i potiče na akciju za očuvanjem njihovih vrijednosti. Osim toga, kako je naveo izv. prof. dr. sc. Tomislav Kovač, pročelnik Katedre fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prilikom otvaranja izložbe u Pastoralnom centru Župe sv. Leopolda Mandića u Zagrebu: ”Uz umjetničku i teološku vrijednost ove izložbe, treba također ukazati na njezin važan povijesni, međukulturalni i ekumenski značaj. Sakralni objekti koji su ovdje zabilježeni svjedoče o stoljetnoj prisutnosti Katoličke crkve i hrvatskoga naroda na prostorima južnoga Jadrana. To je posebno važno istaknuti u današnje vrijeme kada postoje ideološke tendencije koje tu prisutnost nastoje prikriti ili omalovažiti. Boka kotorska naime je i hrvatska Boka, u kojoj su stoljećima hrvatski žitelji živjeli i svjedočili svoju katoličku vjeru i vjernost Katoličkoj crkvi.” Time nas i autor i profesor Kovač navode na zaključak da brojčano sve manja katolička zajednica svoj ostanak i opstanak u ovom prostoru može tražiti i dobiti prije svega unutar okrilja Crkve kao trajne čuvarice njihova identiteta.

Na kraju, ovdje se ne mogu ne prisjetiti svima nama dragog, prerano preminulog, akademika Radoslava Tomića, vrsnog poznavatelja, ljubitelja i promicatelja kulturne baštine Boke kotorske, koji je u predgovoru kataloga izložbe napisao: „Zetićeve fotografije otkrivaju na prirodan, nenametljiv i jednostavan način južnojadranski prostor i njegove sakralne građevine. Usmjerivši se na poznate i manje poznate crkve, samostane, kapelice i zvonike autor otkriva drugo, pravo lice toga kraja. Gotovo zaboravljene građevine i rijetki preostali katolici potvrđuju dubinu vremena u kojemu su se oblikovale i nečujno mijenjale kulture u stalnim seobama, prirodnim nedaćama, ratnim osvajačkim pohodima i diplomatskim spletkama.“

S ovim citatom bih završio svoje obraćanje. Siguran sam da će vam fotografije najuvjerljivije ispričati priču o Boki i jugoistočnom Jadranu. Izložbi želim puno uspjeha i posjetitelja, a autoru još puno fotografija u kojima ćemo istinski uživati.

Hvala!