Runski natpisi – svjedoci jednoga vremena
Umjestu Rök u južnoj Švedskoj, u dvorištu jedne crkve, stoji neobičan kamen. U njemu je uklesan najduži poznati runski natpis koji se smatra najstarijim zapisanim tekstom švedske književnosti te ondje stoji kao spomenik švedskomu jeziku. Riječ je dakle o runskomu kamenu iz Röka, visoku 4 metra i tešku 5 tona, dok je natpis po svemu sudeći u kamen uklesan u 9. stoljeću. Runama je prekriven sa svih pet strana, isključujući temelj kamena koji je imao biti ispod zemlje. Premda su neki dijelovi natpisa oštećeni, većinu teksta kojeg čini oko 750 runskih slova ipak je moguće čitati
Umjestu Rök u južnoj Švedskoj, u dvorištu jedne crkve, stoji neobičan kamen. U njemu je uklesan najduži poznati runski natpis koji se smatra najstarijim zapisanim tekstom švedske književnosti te ondje stoji kao spomenik švedskomu jeziku. Riječ je dakle o runskomu kamenu iz Röka, visoku 4 metra i tešku 5 tona, dok je natpis po svemu sudeći u kamen uklesan u 9. stoljeću. Runama je prekriven sa svih pet strana, isključujući temelj kamena koji je imao biti ispod zemlje. Premda su neki dijelovi natpisa oštećeni, većinu teksta kojeg čini oko 750 runskih slova ipak je moguće čitati.
Otkriven je u 19. stoljeću uzidan u jednu crkvu iz 12. stoljeća. Tada nije bilo neobično da se runski kamenovi koriste kao građevni materijal, ali zasigurno nitko nije mogao slutiti da se baš u ovom kamenu kriju vrlo važni tragovi nordijske kulture i jezika. Otkako je pronađen, runski kamen iz Röka predmet je istraživanja te mnogi lingvisti pokušavaju do kraja odgonetnuti značenje njegova natpisa.
Nedavno je skupina znanstvenika ukazala na to da bi u kamenu moglo biti skrivena vijest o klimatskoj katastrofi iz 6. stoljeća. Riječ je o dijelu koji je opisan kao „smrt sunca“, koja bi mogla biti stvarni povijesni događaj. I drugi podaci ukazuju da je godine 536. prosječna temperatura u Europi pala za nekoliko stupnjeva, a uslijedio je jedan od najhladnijih perioda u posljednjih nekoliko tisućljeća. Velike obradive površine nisu donijele urod, što je dovelo do nestašice hrane. Takva prirodna katastrofa mogla je biti prouzročena nizom vulkanskih erupcija, dok je njihov vulkanski dim niz godina umanjivao sunčevu svjetlost koja je dopirala do tla.
Donedavno se smatralo da je runski kamen iz Röka, na kojemu stoje natpisi u različitim dijalektima staroga nordijskog jezika, a jedan dio nije moguće do kraja razumjeti, bio pohvala za vojne uspjehe pojedinih Vikinga. No najnovija istraživanja dopuštaju i vjerski pristup ovomu natpisu. Arheolog Bo Gräslund tako ističe kako je prije ispisivanja kamena došlo do pojedinih događaja koji su zasigurno bili zastrašujući. U tom kontekstu, njegovi graditelji, pisci runskoga teksta, htjeli su upozoriti narod na nadolazeći smak svijeta, koji prema nordijskoj mitologiji ima doći nakon izvanredno dugoga perioda zime.
Podsjećamo, rune su alfabetsko pismo kojim su pisani neki od najstarijih pisanih spomenika germanskih jezika. Razvio se iz sjevernoitalskih pisama, a preko Alpa se proširio u germanske i nordijske krajeve. Neke su rune slične latiničnim slovima, ali ima slova i za neke germanske glasove za koje ne postoje slova u latinskoj abecedi. Većina runskih natpisa nadgrobni su ili zavjetni natpisi. Rune su imale i svoje magijsko značenje, dok je riječ runa značila upravo „tajna“. Kad su pokršteni germanski, anglosaski i nordijski narodi, rune je potisnula latinica. Njihova se uporaba najdulje zadržala upravo u Švedskoj, do kasnoga srednjeg vijeka. Od svih sačuvanih runskih natpisa – u Norveškoj više od 1600, u Danskoj oko 700 i u Švedskoj oko 3600 – najduži je natpis na kamenu koji se čuva u švedskomu Röku.