Slaven Dobrović – Čovjek sa srcem!

 

Slaven Dobrović je profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Oženjen i otac sedmero djece. Dragovoljac je Domovinskog rata, član Hrvatske gorske službe spašavanja, bio ministar u dvije Vlade, saborski je zastupnik Mosta. Član je nekoliko domaćih i međunarodnih strukovnih udruga. Kao suradnik, autor i voditelj sudjelovao je u realizaciji većeg broja tehnoloških rješenja, stručnih mišljenja i elaborata u okviru suradnje Fakulteta s gospodarstvom i komunalnim sektorom. Diljem Hrvatske promotor je ekološki zasnovanih sustava za gospodarenje otpadom, jedan od koautora sustava na otoku Krku.

S gospodinom Dobrovićem razgovarali smo aktualnim političkim, društvenim, ali i stručnim pitanjima.

Izgradnja LNG terminala je u interesu Hrvatske

Nedavno je Hrvatski sabor donio tzv. Lex LNG koji se tiče izgradnje LNG terminala na Krku. Što Vi kao stručnjak imate reći o potrebi izgradnje LNG terminala na Krku? Je li izgradnja tog terminala u interesu Hrvatske?

Smatram da je izgradnja terminala u interesu Hrvatske, a tome ima više razloga. Prvo, Hrvatska je sve ovisnija o uvozu plina, tog sve važnijeg, a ujedno i najčišćeg fosilnog energenta. Naime, hrvatska proizvodnja plina kontinuirano pada, a u isto vrijeme se očekuje povećanje potrošnje plina, posebno u nekim segmentima kao što je transport. Smatram da je to dio energetske tranzicije koja ima ulogu osigurati pouzdane izvore energije, ali uz bitno smanjene emisije u okoliš.

Osim snažnog oslanjanja na obnovljive izvore energije, bitno je promijeniti strukturu energenata, posebno u sektorima gdje obnovljivi izvori za sada nisu mogući. Stoga bi se moglo dogoditi da plin i obnovljivi izvori energije zajedno dožive porast potrošnje u desetljeća pred nama. Tako je LNG terminal kao novi dobavni pravac plina važan i zbog tržišta i sigurnosti opskrbe, a na koncu i zbog manjeg utjecaja energetskog sektora na okoliš.

Koliko iza protivljenja i zalaganja za LNG na Krku stoji geopolitički rukopis velikih sila? Naime, poznato je da Rusiji nije u interesu izgradnja LNG terminala jer ona želi biti glavni izvoznik prirodnog plina za Europu…

Jasno je da veliki igrači imaju svoj interes, Rusija kao zemlja s golemim zalihama plina željela bi što dulje zadržati ulogu glavnog, gotovo jedinog opskrbljivača plina za Europu. Sjedinjene američke države s druge strane postale su veliki izvoznik plina, zainteresiran za nova tržišta. Jednima terminal ne odgovara, drugi ga snažno zagovaraju, ali mi ovdje trebamo gledati svoj interes. Uostalom, nije li LNG terminal na Krku EU projekt od zajedničkog interesa (PCI) u segmentu pa je kroz CEF program (Connecting Europe Facility) odobreno preko sto milijuna eura za njegovu izgradnju.

Odabrati rješenje bez klora

Vi ste za izgradnju LNG-a na Krku, no uputili ste određene kritike na ekološke standarde. O čemu se radi?

Kritike se odnose na tehnologiju uplinjavanja ukapljenog prirodnog plina i određene navode iz Studije utjecaja na okoliš, koja je dobila zeleno svjetlo nadležnog ministarstva. Naime, u Studiji je zaključeno kako je upotreba morske vode s elektrolitički generiranim klornim i drugim oksidacijskim tvarima zanemarivog utjecaja na okoliš. Smatram, a u tom mišljenju nisam sam, kako se tako snažni zaključci visokog potencijalnog rizika ne bi smjeli donositi, posebno u ovom konkretnom slučaju gdje nisu provedena nikakva mjerenja u uvjetima morskog okoliša Kvarnera. Stoga bi se u ovim uvjetima visoke razine nesigurnosti i niske razine znanstvenog uvida moralo rukovoditi načelom predostrožnosti i opreza. I odabrati rješenje bez klora, odnosno zatvorenog ciklusa.

Kakve su hrvatske perspektive kad su u pitanju obnovljivi izvori energije? Ulažemo li premalo u to područje i možete li pojasniti prijedlog Mosta o mikosolarima?

Što se tiče obnovljivih izvora energije, naše stanje je loše, a perspektive, odnosno mogućnosti, su velike, makar za sad slabo iskorištene. Hrvatska je sustavom kvota i poticaja najveći naglasak, po mnogima neopravdano dala na energiju iz vjetra i biomasu, dok je energija Sunca, unatoč našem položaju prilično zanemarena. Svega 50MW fotonaposnkih izvora u odnosu na 740 MW iz vjetra. Danas, zbog pada investicijskih troškova, obnovljive izvore ne treba poticati, ali im treba omogućiti pojednostavljenu primjenu. Upravo to je cilj Mostovog prijedloga zakona o mikrosolarima. Omogućiti građanima i poduzetnicima da na jednostavan način instaliraju i priključe se na sustav postajući tako i proizvođači i potrošači električne energije. Tako bi se u kratko vrijeme količina proizvedene energije iz fotonaponskih sustava mogla podići sa sramotnih 0,3 na gotovo 10% električne energije konzumirane u Hrvatskoj.

Kružno gospodarenje otpadom

Koji su Vaši prijedlozi za izgradnju sustava gospodarenja otpadom za Hrvatsku?

Jedino što si danas kao društvo smijemo dopustiti je kružno gospodarenje otpadom, jer smo suočeni s potrebom hitnog podizanja stupnja održivosti naših društava. To u stvari znači promjenu paradigme jednosmjernog (uzmi – iskoristi – baci) u cirkularno ili kružno društvo koje iskorištene tvari i predmete ne odbacuje stvarajući smeće nego ih vraća u neku vrst ponovne uporabe. Ponavljam da je to danas nužnost, jer čovjek neracionalno konzumira resurse i ireverzibilno degradira okoliš. To mnogi još negiraju ali sasvim sigurno, postat ćemo svjesniji jer se evidencije o tome sve češće i jasnije.

Stoga je gospodarenje otpadom današnjice sustav koji kao glavne alate koristi mjere sprječavanja nastajanja otpada, sustave za poticanje ponovne uporabe, sustave odvojenog prikupljanja, te recikliranja i kompostiranja. Na koncu tek manji dio treba skupljati u pomiješanoj formi smeća i obrađivati u famoznim centrima za gospodarenje otpadom (u stvari smećem) koje još mnogi vide kao glavno rješenje.

Iz struke prebacimo se na političko područje. Kako komentirate trenutnu poziciju Mosta na političkoj sceni? U kojoj je fazi izgradnje stranačke infrastrukture?

Most je na političku scenu došao kao snaga koja je uzdrmala i promijenila dotadašnji politički kontekst i pokazala da se može drugačije, da promjene nisu nemoguće i da je itekako važno biti dosljedan u svojim težnjama za transparentnijim i boljim. Most i danas stoji na tim pozicijama i to svakodnevno dokazujemo kroz naše istupe, rasprave u Hrvatskom saboru i kroz naš Pokret ostanka, platformu na kojoj su objedinjene reforme glavnih područja društva bitnih za ostanak mladih u Hrvatskoj. Dakle, Most se stabilizirao na političkoj sceni te se uz kontinuirano podizanje stranačke infrastrukture može očekivati njegov rast.

HDZ i SDP na mnogim područjima dobro surađuju

U javnosti se sve više govori o mogućnosti formiranja velike koalicije nakon idućih izbora. Kako to komentirate?

Već danas svjedočimo kako partikularni interes lišen svake vrijednosne i moralne osnove uobličen kroz politički pragmatizam čelnika stranaka i njihovih poltrona uz svesrdnu potporu pojedinih medija održavaju na životu neprincipijelnu koalicijsku vlast HDZ-a, SDSS-a i HNS-a. Stoga je jasno da će Plenkovićev HDZ, ukoliko mu to zatreba u budućnosti posegnuti i prema oslabljenom SDP-u. Uostalom na mnogim područjima te dvije stranke itekako dobro surađuju. Pogledajmo kako se biraju Ustavni suci ili kako imaju slične reakcije na incijative poput promjene izbornog sustava. U svakom slučaju, promjene na političkoj sceni idu u prilog velikoj koaliciji kao rješenju za sve njihove probleme. A Hrvatskoj kako bude.

Prirodni pad stanovništva u kombinaciji s iseljavanjima prijeti potpunim kolapsom mirovinskog, zdravstvenog, ali i sigurnosnog sustava RH. Kako to komentirate?

Te vrlo ozbiljne okolnosti u kojima se Hrvatska našla upravo su posljedica preko dvadeset godina krive politike na mnogim područjima. Ova destimulirajuća politička zbilja stvarala se od tragične privatizacije i pljačke, mnogim primjerima ortačkog gospodarstva pa do ovršnog zakona, uvijek uz sveprisutni klijentelizam i političku podobnost. Iseljavanje je snažno potaknuto gubitkom vjere u politički sustav koji se uporno vodi po istim obrascima i bez jasne vizije.

Zašto nemamo sustavnu opredijeljenost stvaranju zdrave i sretnije budućnosti, u prosperitetnoj zemlji Hrvatskoj gdje je rad glavni alat za uspjeh? Jedino što spašava od brže degradacije jesu pojedine tvrtke, gradovi ili općine, sportaši ili kulturnjaci koji rade i dolaze do uspjeha prepoznatog i doma i u svijetu. To bi trebala postati opća društvena klima i uvjeren sam da bi problem demografije, a posebno iseljavanja naprosto isčeznuo.

Most je pokrenuo inicijativu za ostanak mladih u Hrvatskoj. Možete li nam reći nešto o tome?

Da, to je pokret Ostanka kojim Most želi inicirati pozitivne promjene u društvu. Da ne bi ostalo sve na parolama, pobrinuli smo se konkretnim sadržajem pa je pripremljen veći broj zakonskih prijedloga i inicijativa za koje smatramo da mogu donijeti ovu nužnu promjenu na bolje u našem društvu.

Puno djece!

U vremenu „kulture smrti“, kad se mladi parovi sve teže odlučuju za brak i djecu, Vi imate sedmero djece. Što biste poručili mladim parovima, u čemu je ljepota velikog broja djece?

Djeca daju posebnu puninu obiteljskom životu. Naš posao, karijera, prijateljstva, imaju sasvim drugi smisao kada ih gradimo na obiteljskim temeljima. Doći doma nakon napornog dana i ugledati nasmijano lice djeteta dolazak je u životnu oazu. Jer sve što radimo i stvaramo u životu dobiva novu dimenziju kada gledamo našu djecu kako rastu. Djeca koja imaju braću, sestre od malih nogu uče dijeliti, biti tolerantni, biti dio tima, vještine potrebne na radnom mjestu, općenito u društvu. Država koja zna prepoznati važnost obitelji, dobiva jake pojedince. Zato itekako ima smisla imati djecu. Puno djece!

Naravno, nekome je puno troje, nekome sedmero ili više. Brojnost djece u obitelji treba biti sloboda izbora supružnika koji će poštivati život od začeća i biti odgovorni roditelji. Svakako žalosti činjenica da se mnogi teško ili nikako odlučuju na djecu kao da su djeca neka smetnja za uživanje u životu i svemu što život pruža. U stvari, djeca su ta koja otvaraju nove dimenzije života, nova iskustva i na neobičan način ispunjaju život. Naravno da su tu i brige, strepnje i određena prolazna ograničenja, ali ona svakako donose novu dotad neiskušanu vrstu sreće i zadovoljstva. To je za mlade parove novo iskustvo – krenete od odricanja od sebičnosti i komocije života bez djece i stignete do novog dotad nedoživljenoga zadovoljstva. Mislim da smo supruga i ja već utjecali na dosta naših prijatelja i poznanika te ih potaknuli, ohrabrili na djecu, s tim da je presudan bio primjer, a manje verbalno uvjeravanje.

Inzistirati na dokumentima i istini

Mladi se sve više iseljavaju iz RH, a i dalje se potenciraju ideološke podjele iz Drugoga svjetskog rata, žele se spriječiti povijesna istraživanja, a na udaru nekih pojedinaca i udruga nalazi se i Domovinski rat. Kako gledate na sve te pojave?

Na žalost, postoje pojedinci i skupine kojima Hrvatska baš i nije domovina na srcu. Dugotrajni komunistički totalitarizam koji se na koncu preobrazio u socijalističko samoupravljanje ostavio je mnoge tragove, a isto tako uključivao je brojne aktere. Pitanja nerazriješenih zločina na koncu Drugog svjetskog rata i poslije njega postoje i ona su legitimna te se na njih mora naći odgovor. Ne vidim koji bi to bio drugi put nego utvrđivanje povijesnih činjenica. Svaki zločin je zločin pa makar ga počinili ratni pobjednici, saveznici engleskih, američkih i ruskih snaga.

Nastavak takvog odnosa se vidi i prema Domovinskom ratu, gdje se uporno nastoji ugraditi osjećaj krivnje i gubitak epiteta obrambenog rata nasuprot velikosrpskoj jugoslavenskoj agresiji. Mislim da je najbolji odgovor inzistiranje na dokumentima i istini. Iz toga se vidi da su nedjela i zločini iznimka, a ne pravilo te da je glavni cilj bio stvaranje samostalne i samostojne države u kojoj od vlastitog rada mogu sretno živjeti njeni građani, bez obzira na nacionalnost, vjeru i rasu.

Obje referendumske inicijative sam osobno podupro

Kako gledate na referendumske inicijative „Istina o Istanbulskoj“ i „Narod odlučuje“?

Želim naglasiti kako su korjenite promjene izbornog sustava u RH nužne i ne vidim zapreke da građani kroz referendum kao neposredni oblik demokratskog izražavanja daju u tome svoj doprinos. Hrvatsko društvo suočava se sa brojnim izazovima, pred nama je i nova mirovinska reforma koju nam nameću vladajući, zar pitanje mirovinske reforme nije pitanje od važnosti i interesa svih naših građana?

Jedini ispravan put je jačanje participiranja građana u političkom životu Hrvatske kroz provedbu referenduma koji će dati neposredni legitimitet odabranom smjeru razvoja naše Domovine. Obje referendumske inicijative sam osobno podupro.

Postoje li razlozi za optimizam kad je u pitanju hrvatsku budućnost?

Razlozi za optimizam postoje, u to nas uvjeravaju uspješni primjeri brojnih osoba, tvrtki i zajednica koji svoj posao obavljaju moralno, pošteno i stručno. Ipak, kako bi cijela Hrvatska preokrenula loše trendove i odisala optimizmom, najveća odgovornost je na onima koji vode državu, u prvom redu donošenjem dobrih zakonskih rješenja i jednako važno, njihovom primjenom.

Birači su ti koji njihov rad ocjenjuju te je važno izlaziti na izbore i na ovaj važan način sudjelovati u političkom životu domovine. Jer prevelika je cijena plaćena za hrvatsku samostalnost da bi smo se prepustili ravnodušnosti i propustili birati bolje.

Davor Dijanović

Izvor: hkv.hr

29. lipnja 2018.

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=lRfvkeeKihw