Spominjemo se ljudi zbog čije se dobrote naš svijet nije raspao

 “Jednim se danom spominjemo nebrojenog mnoštva ljudi koji su prošli zemljom uzorna, svetačka života, zbog čije dobrote, dobrote iz vjere, naš se svijet nije raspao, nije nestao u mržnji i podjelama, sukobima i pustošima ubijanja” – rekao je u razgovoru za Fenu profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević, govoreći o svetkovini Svih svetih.

On podsjeća da se “od IV. stoljeća u Crkvi jednim danom slave svi mučenici. Početkom VII. stoljeća Rimskoj crkvi je car dao ‘Hram svih bogova’ (Panteon u Rimu) u kojeg su prenesene kosti mnogih rimskih mučenika. Od početka IX. stoljeća jednim danom – svetkovinom Svih svetih – u Crkvi se slave ne samo mučenici nego svi pokojni vjernici koji su sveto živjeli”. 

Fra Ivan podsjeća da su Svi sveti “svetkovina bezbrojnih malenih, anonimnih ljudi, anonimnih u smislu javnosti ali toliko značajnih i korisnih, jer su to moralni i vjerski divovi na čijim leđima počiva čovječanstvo”.

“Na svetkovinu Svih svetih katolici se sjećaju onih koji su bili krotki, neagresivni, koji su bili progonjeni, klevetani, isključivani iz društva i ubijani radi pravednosti, svih onih koji su ovaj svijet činili nastanjivijim, rekli bismo sjećaju se “sekularnih humanista” i proroka, svetaca iz vjere. To su ljudi koje Isus još ovdje na zemlji zove blaženima, radosnima i sretnim ljudima jer su, rekli bismo, sačuvali obraz, svoju unutarnju slobodu: onu slobodu koju nije pokretala nikakva unutarnja ni vanjska prisila, nikakav strah ni lažni obzir, nikakvo udvorništvo ni ucjena, nikakvo političko ili sakralno ludilo. To su ljudi koji su prošli ovom zemljom skromno i zatajno ali čija humanost i vjerodostojna vjera nisu javno viđeni, društveno potvrđeni ni crkveno kanonizirani. To su ljudi, kako Biblija kaže, sa svih strana svijeta, iz svih rasa i jezika, naroda i vjera koji su živjeli da drugi budu radosniji, slično kako je to Isus učinio” – kazao je.

“Ako imamo u vidu značenje svetkovine Svih svetih, onda će nam biti jasno da se Dušni dan – spomen svih pokojnih, logično nadovezuje na nju. Toga dana kršćani, katolici odlaze na grobove svojih bližnjih, slave euharistiju, mole se za njih jer vjeruju da su njihovi pokojni u Božijoj blizini, mole se njima za zagovor kod Boga za svoje potrebe” – pojašnjava fra Ivan.

On navodi da je Dušni dan – “dan zahvalnosti svima onima koji su prije nas prošli ovim svijetom i sa svom svojom nesavršenošću i grešnošću, posebno naši pokojni roditelji, ostavili nam ne samo život i materijalno blagostanje, nego i smisao svjedočanstva bezuvjetne ljubavi. Jer, rado idemo na grob onome tko nas je ljubio bez ostatka, bez pridržaja i uvjeta”.

“Ovim se danom potvrđuje da je čovjek biće zajedništva s pokojnima, da su mrtvi, iako nisu prisutni među nama, u svojoj odsutnosti vrlo duhovno prisutni, da su subjekti našeg djelovanja te da bez ispravna odnosa prema pokojnima nemamo ni kao pojedinci ni kao društvo zdrave budućnosti. Na grobljima se povijesno i materijalno zadržava spomen na naše pokojne, ali i izražava nada jednog zajedničkog budućeg života u milosrdnoj Božijoj blizini kada će biti otkrivena sva istina naših odnosa” – podvukao je fra Ivan Šarčević.

On također ističe da je Dušni dan i spomen na sve one za čije grobove ne znamo.

“Kod zrelijih vjernika to je dan i kada mole za sve pokojne, i za pripadnike drugih rasa, naroda i vjera, jer smo kao ljudi jedna obitelj, djeca jednoga Boga. Spomen je to na one mrtve, a takvih je puno, kojih se nema nitko spomenuti, za čije grobove ne znamo, koje su ljudska zloća, zločinački režimi i mračne ideologije ubili i sakrili od pravde i istine” – podvukao je.

“Dušni dan je i dan kada se vjernici pohodom na grobove svojih bližnjih sami priznaju smrtnima, konačnima, prolaznima – odnosno tako bi to trebalo biti”, smatra fra Ivan.

“U susretu sa smrću, ne kao padom u ništavilo, nego kao susretom s milosrdnim Božijim licem, vjernici relativiziraju svoje sebične zemaljske projekte, svoju bezdušnu dominaciju nad drugima, svoje grešno unesrećivanje svojih bližnjih i susjeda. Grobovi nas uče kako da sagledamo i organiziramo svoj život s njegova kraja” – mišljenja je profesor na Franjevačkoj teologiji.

Ta dva dana, smatra fra Ivan Šarčević, “Svi sveti i Dušni dan iznimna su prilika vjernicima da budu što vjerodostojniji u svojoj vjeri, a time i korisniji članovi šire ljudske zajednice”.

Izvor: Fratellanza umana (02.11.2019.)