Srednjovjekovna trgovina
Srednji vijek je još uvijek pun nepoznanica, a naročito u razdoblju od 9. do 12. st. Nova vjera, stalni sukobi, promjene vlasti i mnogi drugi događaji karakteriziraju to razdoblje. Isto se može reći i za trgovinu koja se odvijala za vrijeme srednjeg vijeka u Hrvatskoj. Prije svega valja odvojiti dvije regije. Regiju priobalja odnosno istočnog Jadrana i dalmatinskih gradova (komuna) i regiju kontinentalnog dijela tadašnje Hrvatske (Vlastelinstvo)
Srednji vijek je još uvijek pun nepoznanica, a naročito u razdoblju od 9. do 12. st. Nova vjera, stalni sukobi, promjene vlasti i mnogi drugi događaji karakteriziraju to razdoblje. Isto se može reći i za trgovinu koja se odvijala za vrijeme srednjeg vijeka u Hrvatskoj. Prije svega valja odvojiti dvije regije. Regiju priobalja odnosno istočnog Jadrana i dalmatinskih gradova (komuna) i regiju kontinentalnog dijela tadašnje Hrvatske (Vlastelinstvo).
Ona prva, priobalna, prije svega je imala pristup moru kao bitnom faktoru tadašnje trgovine. Što je značilo bržu i sigurniju trgovačku povezanost nego li onu kontinentalnih krajeva (mahom rijeke ili kopneni putovi). Uz to, Dalmatinski gradovi (barem većina njih) zadržali su snažnu poveznicu sa antikom i razgranatom trgovačkom mrežom. Valja istaknuti da i oni gradovi koji nemaju direktnu poveznicu sa antikom (Dubrovnik) puno brže se razvijaju zahvaljujući obali i pristupu moru od onih u unutrašnjosti. Tu važnu ulogu ima i sam ustroj vlasti unutar priobalnih gradova koji su imali barem djelomičnu slobodu i samoupravu. Uz to vodeće osobe tih gradova su i sami većinom bili trgovci što govori o snažnoj povezanosti gradova i trgovine. Na otocima se mahom trgovalo sa žitaricama dok u gradovima na gl. kopnu je trgovina zbilja bila razgranata. Tu se može govoriti o raznim rudama (od zlata do željeza), trgovina soli je bila izražena u pojedinim gradovima (Dubrovnik), trgovina drvetom (brodogradnja) te uz to već navedene žitarice i predmeti iz dalekih zemalja poput raznih začina i svile. S druge strane srednjovjekovni gradovi u kontinentalnoj Hrvatskoj su u vlasništvu raznih plemićkih obitelji koji sa njima upravljaju kao sa privatnim posjedima i u tom smislu ih uređuju (burgovi). To ne znači da trgovina u kontinentalnom djelu nije postojala, već je bila u manjem obujmu nego li u dalmatinskim gradovima. Naravno uz to valja napomenuti nesigurnost kopnenih puteva (razbojnici, banditi i dr.) zbog kojih se trgovci nisu upuštali na veća putovanja već su se više držali trgovine između gradova. Uz to bitan faktor za srednji vijek i trgovinu su i trgovišta (mahom plemićki trgovački gradovi nižeg statusa nego li ovi drugi) i slobodni kraljevski gradovi koji se u kontinentalnom dijelu razvijaju tek od 13. st. (Varaždin 1209., Gradec 1242., Koprivnica 1356. i dr.) Ti gradovi su bili direktno podloženi samo kralju i samo su njemu plaćali određene poreze, a zauzvrat su dobivali slobodu trgovine i određenu samostalnost (u usporedbi sa plemićkim gradovima) no ni to nije značilo da su van opasnosti jer neki od tih gradova su ubrzo opet potpali pod plemiće ( Samobor, slobodan kraljevski grad od 1242. do 1274. kada ga zauzima okićki župan). To je ujedno značilo i prekid razvoja grada jer bi oni bili vraćeni na položaj trgovišta te se s tog statusa uglavnom ne bi pomaknuli. Tih slobodnih gradova od 13. st. ima posvuda po Slavoniji što govori o već trgovačkoj povezanosti ali i o samom razvoju trgovine. Bitno je istaknuti da kad pričamo o kontinentalnom dijelu ne znači da trgovina nije postojala prije 13. st. već da o tim vremenima ima jako malo podataka. Novac kao platežno sredstvo se pojavljuje tek oko 11. st. u Slavoniji gdje su to bili mađarski zlatnici i priobalje, gdje su još otprije prevladavale bizantske kovanice. No iako se novac koristi, primarno platežno sredstvo tada je i dalje bila razmjena dobara.
Iako u kontinentalnom djelu prevladava poljoprivreda i šumarstvo, a u priobalju više proizvodi iz Bizanta i Italije svejedno oni nalaze kupce na svim stranama. Rudarstvo je bilo posvuda (od zlata u Dalmaciji do željeza u okolici Zagreba) te uz njega je još bila bitna i sol. Zanimljivo je istaknuti da trgovina tada kao i danas nije zapravo imala granica, tako da se trgovalo sa svim susjedima (u kontekstu drugih zemalja) i sa svim proizvodima koji su bili tada u upotrebi. O kukuruzu, krumpiru, duhanu i dr. tada još ne možemo govoriti jer oni dolaze na naša tržišta tek otkrićem Amerike što je već prijelaz iz kasnog srednjeg u rani novi vijek.
Slika je ilustrativnog karaktera i ne prikazuje trgovinu na prostoru Hrvatske.