Tado Jurić: Iseljavanje Hrvata u Njemačku – Gubimo li Hrvatsku?
U petak (16.11.) na Interliberu u Zagrebu u 16 sati na glavnoj pozornici Stjepan Šterc, Anđelko Akrap, Marin Strmota i Tado Jurić o knjizi "Gubimo li Hrvatsku?"
Iseljavanje Hrvata u Njemačku.
Gubimo li Hrvatsku?
Izvor: pixabay.com
Istraživanje je provedeno u Njemačkoj među hrvatskim iseljenicima koji su se iselili u razdoblju od priključenja Hrvatske EU-u, i to na uzorku od 1200 ispitanika.
Tado Jurić, Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku? Prema percepciji samih iseljenika, glavni motivi za iseljavanje nisu ekonomski.
Izvor: pixabay.com Analiza stajališta iseljenika pokazala je kako hrvatski iseljenici imaju predodžbu da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo.
Izvor: pixabay.com Hrvati se stoga iseljavaju zbog nepravde, a ne zbog siromaštva. Naša istraživanja pokazuju jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja.
Izvor: pixabay.com Iseljeni Hrvati svojim odlaskom nedvojbeno kažnjavaju loše politike i političare, no – ne htijući to – kažnjavaju zapravo i sve koji ostaju. Dok se Hrvatska socijalno, moralno i gospodarski lomi, u populacijski oslabljenoj Njemačkoj Hrvati su i više nego dobrodošli jer je cijena njihova uključivanja u njemačko društvo vrlo mala ili nikakva što pak nije slučaj s useljenicima iz drugih kultura.
Izvor: pixabay.com Sa svakim iseljenim Hrvatom Hrvatska ne gubi samo svoj socijalni kapital, mogućnost biološke obnove društva i kapital uložen u njihovo obrazovanje nego nastaje i visok trošak integracije useljenika koji će doći na njihovo mjesto.
Izvor: pixabay.com Dok Njemačka usisava Hrvate, odgovor je hrvatske države slab ili gotovo nikakav.
Izvor: pixabay.com
Očito je riječ o strateškom pomicanju hrvatskog naroda iz etnički hrvatskih krajeva u etnički njemačke krajeve. Svjedočimo zapravo velikoj seobi hrvatskog naroda.
Izvor: pixabay.com |
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=8Uy__qHHIaw
MÜNCHEN JE PETI NAJVEĆI HRVATSKI GRAD Prazni li se Hrvatska namjerno?
Hrvatska je već bila štit Europe; izgleda da nas opet čeka ista sudbina.
Glavni motivi iseljavanja Hrvata iz Hrvatske nisu ekonomski, nego sociopolitički – ljudi su razočarani nemoralom i nekompetencijom hrvatskih političkih elita te slabošću institucija. Na odlazak ih motivira nepravda, a ne siromaštvo. Ovo su neki od rezultata istraživanja koje sam proveo među 1200 Hrvata koji su iselili u Njemačku.
Lako je moguće da elite namjerno ne povlače prave poteze
Kad me pitaju jesu li me rezultati iznenadili, odgovaram da me prvenstveno iznenadilo da su političke elite cijelu 2016. i 2017. godinu protratile na pokušaj relativiziranja i banaliziranja problema iseljavanja. Sjećamo se da su vladajući prije dvije, tri godine, kad su preuzimali vlast u zemlji, obećavali da će im borba za mlade i demografska problematika biti temeljna zadaća.
A danas govore tek o razmatranju demografskih mjera. Ako se iseli više od 300 tisuća ljudi i vi ne reagirate, onda se svi trebamo zapitati što stoji iza toga. Vrlo je moguće da političke elite namjerno ne povlače prave poteze i mjere kako bi se iseljavanje smanjilo. Također, iznenađuje vrlo liberalan stav naših elita u smislu njihovih izjava ‘jedni odlaze, drugi dolaze’.
Glavni razlog iseljavanja je neuređena država, odnosno nezadovoljstvo ljudi društvenom i političkom situacijom. Ovdje želim naglasiti da ne umanjujem ekonomske motive, no sasvim je jasno da je naša ekonomija slaba zbog loše politike i lošeg upravljanja zemljom.
Ljudima je dosta društva u kojemu se sve rješava prema stranačkom ključu. Za svaku običnu sitnicu morate nekoga povući za ruku te je korupcija jednostavno postala stil života. Otkada je nastala Hrvatska, ona je ortački upravljana. I, nažalost, ne postoji impuls u društvu koji pokazuje da će se nešto ozbiljno promijeniti.
Razmjer hrvatskog iseljavanja je gotovo pa nezabilježen u Europskoj uniji
Niti jedna članica EU-a nije doživjela da joj se u četiri godine iseli sedam posto stanovništva. Istina je da su Poljska i Rumunjska imale u apsolutnom broju veće iseljavanje od Hrvatske, i po stotinu tisuća iseljenih godišnje, ali te su zemlje šest (Rumunjska) do deset puta (Poljska) višeljudnije od Hrvatske.
No, trendovi su danas potpuno drugačiji. Dok prosjek iseljavanja iz istočnoeuropskih zemalja EU-a danas iznosi oko 10.000 godišnje, iseljavanje iz Hrvatske u zadnje tri godine broji preko 60.000 godišnje.
Izvor: pixabay.com
Ovakav razvoj situacije zasigurno otvara pitanje žele li hrvatski političari da se Hrvatska prazni. I, naravno, kakva je uloga EU-a u cijeloj priči. Migracije nikada nisu interesno neutralne i ne događaju se slučajno, nego se proizvode.
Velika pokretanja stanovništva uvijek su kontrolirana i upravljana
Tko ih točno proizvodi, nismo mogli znanstveno izmjeriti u ovom istraživanju. Ali indirektno se može zaključiti što se događa. Velika pokretanja stanovništva uvijek su kontrolirana i upravljana. Danas se demografskom politikom osvajaju prostori.
Izbjegavaju se ratovi, ali se stanovništvom kontroliraju pojedini prostori. Supstitucija stanovništva je svakako najgora za Hrvatsku. Stanovništvo koje u jednom prostoru nestaje, počinje se popunjavati nekim novim stanovništvom, htjeli mi to ili ne.
I zbog toga je ponašanje hrvatskih elita prema ovom problemu nevjerojatno nemarno. Ne trebamo ići daleko u svijet da vidimo kako se stanovništvom preuzimaju teritoriji, dovoljno je pogledati primjer Srbije i Kosova.
Za Hrvatsku je naročito pogubno što je 2017. Sud EU-a presudio da vanjske članice EU-a moraju ponuditi izbjeglicama azil u prvoj članici EU-a u koju kroče bez vize. Riječ je o očito neadekvatnom rješenju koje sav teret izbjegličke krize ostavlja članicama na vanjskim granicama Europske unije, kao što su Hrvatska, Grčka i Italija.
Nama povijest, nažalost, često nije bila učiteljica života. Mi smo već jednom bili predziđe kršćanstva i bili smo iskorišteni kao vojna krajina i štit Europe. Sve upućuje na to da nas čeka ista sudbina.
Izvor: pixabay.com
Nama se čini primjereno postaviti pitanje uzročno-posljedične veze pražnjenja Slavonije i drugih hrvatskih krajeva s migrantskom krizom i pokretanjem nekoliko milijuna ljudi prema granicama Europe. U svjetlu ovih procesa, možda dobivamo i odgovor kako smo i zašto primljeni u EU.
Svaki iseljeni Hrvat je dvostruki gubitak
Negativne posljedice iseljavanja su brojne i vidljive su odmah i bez vremenskog odmaka. One se očituju kroz smanjenu potrošnju i opadanje proračunskih prihoda. A kako znatan dio proračunskih rashoda odlazi na mirovine, bližimo se trenutku kad će mirovinski sustav pasti.
Vrlo vjerojatno slijede brojna poskupljenja jer se državni aparat nije smanjio i ima iste apetite. Nadalje, pristizat će sve manje uplata iseljenika iz inozemstva jer su oni, za razliku od onih prije, sada povukli obitelj sa sobom.
Iseljavanje se ozbiljno odražava i na obrazovni sustav. Broj djece se smanjio za gotovo stotinu tisuća na svim razinama obrazovanja. Nekretnine odlaze u bescjenje. Čekaju nas ogromni troškovi integracije useljenika, koji će doći vjerojatno iz drugog kulturnog kruga, kako bi nadomjestili praznine na tržištu rada. Tako je svaki iseljeni Hrvat u ovom trenutku dvostruki gubitak.
A pomalo je nevjerojatan podatak da je München ‘peti hrvatski grad’. Ondje živi više od 60.000 Hrvata. Zadar, koji je službeno naš peti grad po veličini, zapravo više nema 70.000 stanovnika, kako je to prema zadnjem popisu stanovništva tvrdio naš Zavod za statistiku.
Kako riješiti problem?
Hrvati pak ne raspolažu neiscrpnim migrantskim potencijalom. Ukupno bi se iz Hrvatske moglo iseliti oko 800.000 ljudi, s tim da se 300.000 od toga već iselilo. Iz teorije nam je poznato da oni koji su otišli nastoje privući što više onih koji su ostali, pa tako zapravo svaki koji je otišao povlači barem još jednog za sobom. I dok iseljenici odlazeći kažnjavaju političare, političari i dalje ne uviđaju da ćemo gubljenjem ljudi izgubiti i zemlju.
Izvor: pixabay.com
Država i društvo ništa ne vrijede bez jakih državnih institucija. Hrvatskoj trebaju bolje politike, bolji Sabor, bolja vlada i bolji sudovi. U demokratskom se društvu promjene ne mogu postići drukčije nego jačanjem institucija. Veći povratak mogao bi se dogoditi i u slučaju boljeg povezivanja iseljeništva s domovinom, omogućavanja veće participacije iseljenika u svim procesima u zemlji i slično.
Autor: doc. dr. sc. Tado Jurić
Izvor: croexpress.eu
14.11.2018.