Kome je zaozbiljno stalno do čovjeka mora se boriti za pravdu i istinu u društvu, jer nepravda, manipulacije i laži razaraju ljudska bića, a istina, ili barem težnja za istinom, oslobađaju čovjeka i otvaraju nove horizonte i obzore smisla…

U posljednje vrijeme bavili ste se pitanjem budućnosti demokracije, kao suradnik Instituta za istraživanje transformativne održivosti (IASS) u Potsdamu. U SAD-u, Europi, ali i u Rusiji i Turskoj populističke partije i autoritarni političari uvjeravaju ljude da demokracija za njih nije…

„Tko je očekivao da će kršćanstvo ponovo postati masovnim pokretom, osjećao se prevarenim. No masovni pokreti ne nose u sebi obećanje budućnosti. Budućnost se stvara ondje gdje ljudi u uvjerenjima, koja oblikuju život, nalaze puteve jedni prema drugima. A dobra budućnost raste gdje ta uvjerenja dolaze iz istine i vode u nju.“

Kad je čovjek sveden na proizvod materije koja se igra sâma sa sobom ili je konstrukcija društva, ili ima vrijednost tek kao sudionik na društvenim mrežama, ili pak samo kao onaj koji plaća doprinose, onda je on lišen svoje subjektnosti, svoje osobnosti, zato što je jednostavno iskorišten kao sredstvo industrijske proizvodnje, političke moći ili kao bio-materijal za istraživanje. Iza sjajnoga pročelja vrloga novog svijeta pokazuje se pravi razmjer bijede: samoća, izolacija, duševna patnja, sve veće nasilje i brutalnost, egocentrizam, usmjerenost na koristoljublje i egomansko samoostvarenje, izgubljena osnovna komunikacija u obiteljima.