Nakon dvadeset i sedam godina braka, otišla si s ljubavnikom. Noću se znojim, ne jedem danima. U dnevnom boravku samo me još stare fotografije podsjećaju na naša zajednička ljetovanja, izlete s djecom, kratke vojničke susrete. Zar si baš morala…

Kao da je srce za nešto drugo stvoreno!? Sva svrha srca je u tome da se nesebično potroši. Ono je kolodvor koji živi dokle god ima susreta, dokle god se prolazi njime, čeka, strepi, moli, tuguje, odmara u bezbrižnom promatranju raznobojnih vlakova koji prolaze njime. Kad nestane susreta, kad vlakovi prestanu stizati i odlaziti, kad nestanu s njega glasovi, tad kolodvor zamire. Postaje pust. Tmuran. Oko njega se počnu motati sumnjivi likovi zlokobna izgleda.