Tea Gudek Snajdar: Srednjovjekovna odjeća

Rani srednji vijek

Bizantsko Carstvo

Kao što i u državnom uređenju i kulturi Bizant preuzima tekovine antičkog Rima, tako je i u odijevanju vidljivo njegovo naslijeđe. Zbog toga je bizantska dvorska odjeća imala glavna obilježja antičke rimske odjeće. Muškarci su nosili dvije tunike, jednu preko druge, koje su, ovisno o razdoblju, bile duge ili kratke. Ispod tunika oblačile su se lepršave hlače perzijskog podrijetla (chlamyda). Kratka kosa i obrijana lica bila su u modi sve do 8. st., kada se ponovno, pod utjecajem Istoka, javljaju brade.

I ženska odjeća bila je nadahnuta rimskom, a također se sastojala od dvije tunike. Gornja se ponekad podizala ukoso od gležnjeva do koljena kako bi se vidjela široka suknena traka koja se nalazila između dviju tunika (pagatium). Frizure su bile u grčkom stilu, a dodatno su se ukrašavale vrpcama, karakterističnom kapicom (calautica) ili dugim velom s resama (mavort). Bizantske dame još su se dodatno ukrašavale bogatim i skupocjenim nakitom.

Razliku između rimske i bizantske odjeće ipak najviše naglašavaju tkanine od kojih se odjeća izrađivala. Budući da je Bizant imao važnu ulogu u trgovini između Istoka i Zapada, ovdje se koriste istočnjačke tkanine, kao što su kineska svila, egipatski pamuk i lan, raznih boja, bogato ukrašene florealnim motivima, likovima fantastičnih životinja i sl.

Europski narodiNarodi na sjeveru Europe živjeli su u hladnijem području, pa su prema tome nosili i topliju odjeću. Karakterističan primjer njihove odjeće bile su vunene hlače raznih oblika, koje su bile duge i široke, a ponekad su se remenom stezale u donjem dijelu. Tipična odjeća ovih naroda sastojala se od donje tunike, košulje, hlača, gornje tunike i ogrtača. Za njenu izradu često se upotrebljavalo krzno, pa su od njega mogli biti izrađeni čitavi komadi ili bi se koristio samo za ukrase. U odjeći ovih naroda prevladavale su šarene boje, a jedini izuzetak bila je Akvitanija, gdje su tkanine u pravilu bile crne ili smeđe.

Na području srednjovjekovne Galije i muškarci i žene također su nosili tunike. Žene su ispod njih oblačile suknje, dok su muškarci još dodavali i jednu vrstu dugih gaća koje su pojasom bile stegnute u struku (braies). Na nogama su nosili zatvorene cipele napravljene od kože s drvenim potplatima (gallicae). Zanimljivo je da su Gali često kosu bojali u crvenu boju, a muškarci su nosili kozje bradice i duge brkove.

Do zaokreta u povijesti odijevanja dolazi s germanskim narodima, čija odjeća je, za razliku od rimske, bila prilagođena i šivana prema obliku tijela. U tome se može vidjeti začetak današnje zapadnjačke mode.

Vikinzi su nosili hlače i košulju dugih rukava, preko koje se oblačila tunika stegnuta u struku. Zimi se na ovo još mogao dodati krzneni plašt ili vuneni ogrtač. Na glavi su, kako bi se zaštitili od hladnoće, nosili kožne, vunene ili krznene šešire. Vikinške žene imale su izuzetno dobar položaj u društvu, osobito s obzirom na ostatak tadašnje Europe, pa je zanimljiv i jedan detalj na njihovoj odjeći koji govori o tome. Naime, kao znak autoriteta u kućanstvu, svoje su ključeve nosile na lancu koji im je visio o pojasu ili remenoj kopči.

Franačka odjeća se u vrijeme Merovinške dinastije sastojala od širokih galskih gaća i kratke tunike (gonelle), ispod kojih su se nosile kožne hlače (chausses) s trakama za vezanje oko nogu. Žene su nosile široke tunike ukrašene trakama ili vezom, na koje su za hladnijeg vremena mogle oblačiti i ogrtače. I muškarci i žene imali su dugu kosu, no udane žene svoju su sakupljale u punđu.

Za vrijeme Karolinga muška odjeća ostaje neizmijenjena, no do promjene dolazi u oblikovanju frizura – kosa se šiša na kratko po uzoru na antički Rim. Žene su nosile dvije tunike, jednu preko druge, od kojih je donja bila uska s dugim rukavima, a gornja je imala šire kratke rukave. Bile su stegnute u struku, a dodatno su se učvršćivale i ukrašavale fibulom na ramenu.

Iako se pri analizi odjeće mogu vidjeti zajedničke karakteristike svih naroda ranosrednjovjekovne Europe, to nije slučaj s nakitom. Svaki narod nosio je karakteristične ukrase, pa su primjerice Kelti nosili apstraktne uzorke, dok su Anglosasi voljeli životinjski uzorak.

RomanikaU razdoblju romanike odjeća gotovo da nije doživjela neke znatnije promjene. Ostala je vrlo slična karolinškoj, a do manje promjene dolazi tek sredinom 12. st. kada u opću upotrebu ulazi duga odjeća.

Glavni dio i muške i ženske odjeće ostaje tunika, pa se tako karakteristična odjeća sastoji od dugačke donje tunike (chainse) koja ima uske duge rukave, i gornje, kraće tunike (bliaud) koja ima kratke, šire ili uže rukave. Gornja se dodatno stezala u struku, a bila je ukrašena trakama ili vezom. Ženske tunike bile su uže i dulje od muških, a sastojale su se od uske košulje koja se vezala na leđima ili sa strane (gipon) te nabrane suknje. U struku se nalazio veliki pojas od kože ili svile, koji se spuštao sve do gležnjeva. Rukavi gornje tunike s vremenom su se počeli produžavati, sve dok sredinom 11. st. nisu dotakli tlo. Ostali dijelovi odjeće, kao što su razni ogrtači i pelerine, nisu doživjeli promjene.

Gotika

Odjeća kakva se nosila u romanici, uz manje novine, ostaje vrlo slična i u razdoblju gotike. Međutim, novost su duge vunene tunike živih boja. Postojalo je nekoliko tipova, primjerice: dulji i kraći haljetak prilagođen širokoj suknji koji su nosila oba spola, zatim košulja uskih rukava za gornji dio tijela, te dugački ogrtač širokih i kratkih rukava s kapuljačom.Ipak, sredinom 14. st. dolazi do bitne promjene. Do tada je odjeća oba spola bila poprilično slična, ne naglašavajući liniju tijela. No, sada se javlja bitan prijelom kod muške odjeće koja postaje kraća, kroji se i šiva prema obliku tijela, dok ženska ostaje duga i lepršava. Muškarci počinju nositi tip uskog kaputića (pourpoint) koji je sezao do bedara, s kopčanjem sprijeda, a bio je stegnut u struku pomoću šava. Nosio se preko košulje i vrlo kratkih hlača (haut-de-chausses). Krajem 14. st. zamjenjuje ga sličan odjevni predmet (jaquette) otvorenih rukava koji su produljeni trakama od sukna koje su se ponekad spuštale sve do koljena. Žene su i dalje nosile dugačku odjeću, no ona s vremenom postaje sve uža. Haljine su pripijene na prsima i stegnute ispod grudi, s otvorenim izrezom u obliku trokuta.

U ovom razdoblju ženske frizure postaju ekstravagantnije nego ranije, što je izazivalo bijes crkvenjaka. Kosa se plela u pletenice ili je mogla biti skupljena na sljepoočnicama. Najprije se prekrivala laganim velom (huve), no kasnije se obujam kose povećavao te su se radile frizure s rogovima, ukrašene tzv. truffeauxima. Frizure su se i dalje povećavale, sve dok rog nije dosegao visinu od šezdesetak centimetara (hennin), na kojega su se nastavljali velovi ili trake od baršuna, koji su bili u modi sredinom 15. st.Cipele također tada doživljavaju ekstravagantan rast. Naime, one se toliko produžuju da im se prednji dio ponekad morao malim lancima pričvrstiti za koljena kako bi se omogućio normalan hod. U prednjem dijelu postaju zašiljene, te se zavijaju tvoreći luk prema nozi.

U ovo vrijeme odjećom se sve više pokazivalo bogatstvo i raskoš, te ekstravagancija tadašnjih plemića. Središte iz kojega se šire modni utjecaji bio je burgundski dvor. U skladu s time, s vremenom se javljaju i prvi zakoni protiv raskoši za niže plemstvo i građanstvo. Francuski kralj Filip Lijepi 1294. g. donio je naredbu kojom ograničava broj halja vojvoda, grofova, baruna i ostalih staleža u skladu s njihovim zemljišnim prihodima, dok građanstvu zabranjuje sivkasto krzno, hermelin, zlato i drago kamenje. Slične su se naredbe prihvaćale posvuda po Europi. O odjeći i stavu koji su redovnici imali prema tadašnjoj modi govori nam i slijedeći tekst iz „Kronike iz Saint Denisa“ nastale u 14. st.: „ … Oholost bijaše vrlo velika u Francuskoj, među plemstvom: u oholosti gospode, u pohlepi za bogatstvom, i u nepristojnosti odijevanja i odjeće koja se obično nosila u Francuskom kraljevstvu. Jer jedni su imali tako kratke halje da su im dopirale samo do bedara, a kad bi se sagnuli da posluže nekog vlastelina, pokazivali bi gaće i ono što je unutra onima iza sebe. A kad su one bile tako uske da im je trebala pomoć da ih se navuče i svuče, činilo se kao da im gule kožu dok ih svlače. A drugi su imali haljine nabrane na bokovima kao žene. A ovi su imali kape s prorezanim obodom sve u krug. Imali su jednu nogavicu od jedne tkanine, a drugu od druge…“

Pučka odjeća

Odjeća puka razlikovala se od plemićke, te se kod nje može zamijetiti i slabiji napredak, odnosno promjene. Osnovni odjevni predmet tokom čitavog srednjeg vijeka ostaje tunika dugih rukava, koja se kod žena spušta do listova, a kod muškaraca do koljena. Žene su nosile i veo kojim su prekrivale glavu i ramena, koji je od 14. st. zamijenila jednostavna kapa. Zimi su nosile prsluk od kože zeca, janjeta, koze ili mačke. Muškarci su nosili dugačke košulje i neku vrstu običnih kraćih hlača. Odjeća je najčešće bila izrađena od grubog platna.

Iz ovog kratkog pregleda odijevanja u srednjem vijeku vidljivo je da u ovih tisuću godina moda ne doživljava neke pretjerane promjene, a odjeća oba spola bila je vrlo slična. No, krajem ovoga razdoblja, u 15. st., već naziremo nagovještaje procvata mode koji će se dogoditi u renesansi.