Tea MUSIĆ ROGIĆ: SLAVENSKI DIOSKURI: rasprava iz povijesti hrvatsko-poljskih književnih veza

Knjiga Slavenski dioskuri − rasprava iz povijesti hrvatsko-poljskih književnih veza osmišljena je kao književnopovijesna studija koja treba ispuniti trojaku zadaću:

postaviti metodološki okvir u sastavu kojega proučavanje hrvatsko-poljskih književnih veza i uzajamnosti njihovih povijesnih poetika daje književnopovijesno relevantne rezultate;

drugo, uspostaviti književnopovijesnu dijakroniju u neujednačenu i krivudavu slijedu hrvatsko-poljskih književnih veza te, služeći se pjesmama i napisima autora koji su u hrvatsko-poljskoj uzajamnosti sudjelovali, elaborirati povijesnopoetička izvorišta kontinuiteta poljskih utjecaja u hrvatskom pjesništvu, u dvama najintenzivnijim razdobljima, u romantizmu te u moderni.

Treći je cilj u opusima hrvatskih književnih povjesničara i kritičara koji su se sustavno bavili poljskom književnošću, pridonijevši time kontaktnoj razmjeni između dviju kultura, podcrtati znakove utjecaja poljskih pjesničkih poetika u njihovu vlastitu književnom stvaralaštvu.

Sveukupan je cilj, determiniran odabirom građe − pojedinačnih književnih djela i književnopovijesne refleksije koja je pratila okolnosti njihova nastanka te prvotnu recepciju − više problemski no hrestomatijski: zadaća je komparativnopovijesne rasprave o hrvatsko-poljskim književnim vezama, unutar najplodnijih stotinu godina u njihovoj povijesti od početka 1830-ih do kraja 1940-ih, povijesnopoetološka te se nadaje kao mogućnost odgovora na pitanje o intrinzičnim razlozima kontinuirana zanimanja u hrvatskoj književnosti za poljsku književnost, koju je hrvatska kultura, kao primateljica, razumijevala kao način uspostave vlastita kanona u sastavu europskih književnih paradigmi, romantizma u polovici XIX. stoljeća te moderne na prijelazu XIX. i XX. stoljeća.