Glagoljica u Starom zavjetu
* * * * * * * * * * * * * * * * * *
Istražujući glagoljicu svako malo naiđem na radove, članke i knjige autori kojih se pozivaju na stvaranje prvog slavenskog pisma iz genijalnog uma Konstantina Filozofa nadahnutog Duhom Svetim. Zajednički nazivnik svih takvih djela su Žitija Konstantinova i Žitija Metodova, pri čemu se potpuno zanemaruje hagiografski karakter, dakle religijski, tih starih spisa već ih se uzima kao povijesne dokaze. Još od Machiavellija vrijedi pravilo da cilj opravdava sredstvo, zar ne?
Ako se hagiografski tekst uzima kao povijesni dokaz, nema baš nikakvog razloga da se dokazom ne uzme Stari zavjet – još je stariji, još rašireniji, a što je najbolje najstariji sačuvani zapisi su iz u doba prije Krista, a ne tek iz XIV. stoljeća, poput Žitija Konstantina i Metoda.
Pa gdje se to glagoljica spominje u Starom zavjetu?
Nigdje po nazivu, da odmah bude jasno – isto kao što se po nazivu ne spominje ni u Žitijama, ali se, baš kao u Žitijama može izvući zaključak da se radi baš o njoj i to ne negdje skriveno već vrlo blizu početka – u drugoj knjizi Starog zavjeta – Knjizi izlaska – i to čak na pet mjesta.
* * *
Izlazak 24,12
Onda Jahve reče Mojsiju: »Popni se k meni na brdo i pričekaj ondje. Dat ću ti kamene ploče sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao.«
* * *
Izlazak 31,18
Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim.
* * *
Izlazak 32, 15-16
Mojsije se okrene i siđe s brda. U rukama su mu bile dvije ploče svjedočanstva, ploče ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane. 16 Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano.
* * *
Izlazak 34, 1
Reče Jahve Mojsiju: »Okleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa ću ja na ploče napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio.
* * *
Izlazak 34, 27-28
»Zapiši ove riječi«, reče Jahve Mojsiju, »jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio savez.«
28 Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploče ispisao riječi Saveza – Deset zapovijedi.
* * * * * *
U prva četiri ulomka Knjige izlaska nedvojbeno je da su riječi urezane u ploče BOŽJIM PISMOM i to je učinjeno BOŽJIM PRSTOM, dakle čak i bez nekog alata. Tek se u petom ulomku spominje da je na druge dvije ploče Deset zapovijedi ispisao sam Mojsije.
Prema biblijskoj vremenskoj crti Mojsije je živio otprilike u XIII. stoljeću prije Krista, a u to vrijeme, opet otprilike, smatra se da je nastalo i hebrejsko pismo. S obzirom na to da je Stari zavjet židovska predaja uvriježeno je mišljenje da je Deset zapovijedi ispisano baš hebrejskim pismom. Čak se i na nekim slikama Mojsija sa Zavjetnim pločama vide hebrejski znakovi.
Sad dolazi ono zanimljivo. Starozavjetna Knjiga o Danielu još jednom spominje BOŽJE PISMO. Za Daniela se smatra da je rođen 623. a umro 536. godine prije Krista. Pa pogledajmo što to piše u Knjizi o Danielu.
* * *
Daniel 5,5-8
Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. 6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo. 7 Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: »Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu.« 8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.
* * *
Daniel 5,13-17
Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: »Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? 14 Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. 15 Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. 16 A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si, dakle, kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu.«
17 Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.
* * *
Kralj koji se spominje u ovim ulomcima je Nabukodonozor (630-561), najveći vladar Novobabilonskog carstva, osvajač Judeje i većeg dijela Bliskog Istoka.
Slobodan sam ustvrditi da Knjiga o Danielu isključuje hebrejsko pismo kao BOŽJE PISMO jer je sigurno bilo poznato „mudracima i čarobnjacima“ u njegovom carstvu koji su pohitali na Nabukodonozorov dvor ne bi li dobro unovčili svoje znanje. Isto tako slobodan sam ustvrditi da to nije bilo niti jedno drugo pismo s tog cijelog područja – opet iz istog razloga – netko bi ga od učenih ljudi znao.
Na još nekoliko mjesta u Starom zavjetu spominju se različita pisma: aramejsko, židovsko, te se spominju poruke napisane na pismima i jezicima naroda od Indije do Etiopije, a Jahve u knjizi o Izajiji govori: Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz – Brz grabež – hitar plijen. Stoga držim da Božje pismo nije niti jedno od pisama tada poznatih naroda i jezika.
Tu na scenu stupa Daniel, koji baštini Mojsijevu i Aaronovu ostavštinu – znanje pisma sa Zavjetnih ploča.
Mojsije je prema Jahvinom nalogu ustanovio svetište i pomazao Arona i njegove sinove “u vječno svećenstvo u sve njihove naraštaje”. Nije ih samo pomazao svetim uljem već ih je naučio pročitati najveću židovsku svetinju pohranjenu u Kovčeg zavjeta – ploče zapovijedi napisane pismom Božjim.
Daniel je tumačeći riječi napisane na zidu razotkrio dugo čuvanu tajnu ili barem samo činjenicu da pismo Božje postoji na Zemlji. Iako Biblija o tome ne govori, Daniel je morao pred kraljem nečim potvrditi svoje riječi. Bilo tko je mogao izmisliti bilo kakvo značenje nepoznate poruke na zidu. Bog je, preko Daniela, ne samo objavio ne samo poruku već i samo pismo. Ako su ga pročitali Daniel i kralj, pročitali su ga i kraljevi dvorjani i mudraci.
U redu – reći ćete – a kakve veze glagoljica ima s time? Pa glagoljica u sebi ima DOKAZ. A to su sama njezina slova:
AZ-BUKI-VEDI-GLAGOLI: Ja knjigu znanja govorim.
AZ ima značenje JA. No, kao prvi znak, u pismu ne odnosi se na čitatelja već onoga koji govori – na govornika. BUKI je starohrvatski KNJIGA, no u misalima i drugim spisima samo BUKI često se čita kao BOG. Dakle, prva dva znaka – AZ BUKI – mogu imati značenje: JA BOG i u nastavku ZNANJE GOVORIM.
Znak VEDI piše se kao dva pravokutnika povezana donjom crtom i u stvari predstavlja dvije ploče – koje je Mojsije isklesao i na koje su prstom Božjim i pismom Božjim ispisane Božje riječi. U obloj glagoljici to bi bila dva kruga što ne mijenja ništa na stvari – mogle su biti i pravokutne i okrugle ili kombinacija sa zaobljenim vrhovima kako se uostalom zavjetne ploče najčešće i prikazuju. Znanje koje Bog govori su Deset zapovijedi na kojima počiva naša kršćanska civilizacija.
Dakle, ako se u Žitijama nalazi uporište za stvaranje glagoljice rukom Konstantina Filozofa potaknuto Duhom Svetim – u Svetom pismu se nalazi jednako uvjerljivo uporište da je ovo pismo stvorio sam Bog i tome svjedočimo svaki put kad čitamo prva četiri slova.