Usitnjavanje Splitske metropolije i uzdizanje Zadarske nadbiskupije
Splitska nadbiskupija je zaključivanjem Splitskih sabora 928. postala je vodeća biskupija kojoj je pripadala i Hrvatska crkva i crkva dalmatinskih gradova. U tom vremenu, a naročito sredinom 11. st. Splitska crkva doživljava procvat
Splitska nadbiskupija je zaključivanjem Splitskih sabora 928. postala je vodeća biskupija kojoj je pripadala i Hrvatska crkva i crkva dalmatinskih gradova. U tom vremenu, a naročito sredinom 11. st. Splitska crkva doživljava procvat. Na saborima održanim u Splitu 1060. potvrđen je njezin naslov metropolije te je nadbiskupija uživala i potporu hrvatskih kraljeva, naročito pri provođenju novih crkvenih reformi. No pred kraj 11. st. počinje postepeno opadanje utjecaja nadbiskupije. Dolaskom dinastije Arpadovića u Hrvatske krajeve i njihovim osnivanjem Zagrebačke biskupije 1094. god. Splitska gubi utjecaj u srednjovjekovnoj Slavoniji (Zagrebačka biskupija podređena ostrogonskoj nadbiskupiji). Ubrzo zatim 1115. god. Zadar, Krk, Osor i Rab su prihvatili mletačku vlast te su počeli težiti ka odvajanju od splitske nadbiskupije i osnivanju nove, zasebne nadbiskupije.
Papa Inocent II. Se tome usprotivio te u buli iz 1138., poslanoj splitskom nadbiskupu Gaudiju, zapovjedio svim dalmatinskim biskupima da se pokoravaju splitskoj nadbiskupiji. No već 1154. novi papa Anastazije IV. pod utjecajem mlečana odobrava osnivanje Zadarske nadbiskupije. Suprotno nadanjima Zadrana nadbiskupija je bila podložena mletačkom patrijarhu, zbog čega će uslijediti nekoliko buna Zadrana. U Zadru je boravio i papa Aleksandar III. pet dana 1177. god. na svom putu prema Veneciji. U ovom vremenu splitska nadbiskupija, sada već fragmentirana, je svedena samo na srednju Dalmaciju. U zadru se odigrao još jedan sukob 1202. god. no ovaj put sa groznim posljedicama. Kršćansku vojsku na putu u 4. križarski rat, Mlečani su ucijenili (ponudili su im brodove za prijevoz preko mediterana, a zauzvrat postavili uvjete da opljačkaju par gradova uz put) te su oni opljačkali Zadra, a dvije godine kasnije i sam Carigrad.
Kao posljedica Zadar je bilo teško oštećen te je i zadarska katedrala sv. Stošije (Anastazije) teško oštečena, a obnova iste će trajati idućih 120 godina (zadarski nadbiskup Lovro Periandar nadgledao obnovu). Zadarska nadbiskupija stječe veliki ugled te ostatak srednjeg vijeka nadbiskupija je provela gradeći crkve i samostane, a njezini biskupi obnašali važne pozicije unutar crkve. Godine 1579. u Zadru je održana sinoda na kojoj su bili svi dalmatinski biskupi (za vrijeme zadarskog nadbiskupa Natalea Veniera (1577.-1589.). Tu je određeno da biskupi, pohađajući koludrice, imaju im govoriti hrvatskim jezikom. Kasnije pojedini nadbiskupi potpomažu i glagoljaše.
Tajne hrvatskog srednjovjekovlja