Tomislav Ivančić: Patnja

Patnja je neizreciva dragocjenost. Ona nosi pregršt novih stvaralačkih mogućnosti. Tvoja ranjenost, sljepoća, gubitak noge, ognjišta, najbližeg i najdražeg bića, nisu nemogućnosti da dalje živiš, nego su to samo produbljavanja prostora u kojima ćeš nalaziti još više zakopanih talenata i blaga. To je riznica tvoje veličanstvene budućnosti.

Ovih dana reče mi jedna redovnica koja je preživjela užase Vukovara: “Ne, ne žalim se na ono što sam morala pretrpjeti. Ja se time ponosim, jer tek sada shvaćam koliko sam u tome narasla; koliko se produbila i proširila moja duša, koliko sad vidim zašto sam redovnica i zašto vjerujem Bogu. Tek sada zapažam što je čovjek, kako mu mogu pomoći i kako ga se uvijek može voljeti; tek sada pravo vidim dimenzije zla, ali i jače dimenzije dobra, pobjede, ljubavi i opraštanja. Nikada se ne bih odrekla toga razdoblja svoga života. To je moje najdragocjenije i najplodnije životno razdoblje.”

(Otmjenost duše)