Tomislav Marijan BILOSNIĆ: Moj Zadar, moj Zavičaj

U izdanju izdavačke kuće 3000 godina Za dar izišla je druga knjiga u nizu Od mora i zlata, Moj Zadar, moj zavičaj Tomislava Marijana Bilosnića, zamišljena kao izbor iz tekstova koje je ovaj autor posvetio svome zavičaju, temi Zadra i prostoru Zadarske županije. U svojoj drugoj knjizi Od mora i zlata Bilosnić na 448 stranica donosi gotovo stotinu izabranih tekstova iz svojih ranije objavljenih knjiga, serijala Troja, mit i zbilja i Kroz Ravne kotare i Bukovicu

Riječ je o 19 zasebnih Bilosnićevih knjiga na temu Zadra i zavičaja i to redom Nin u središtu mitskog carstva, Caska dio Atlantide, Odisej sa zadarskih otoka, Polifem iz Manite peći, Zadarski posjedi, Zemunik, Posjedi u Brdima, Stara Liburnija, V Hrvateh, Hrvatski knezovi i kraljevi, Puntamika, Diklo, Kožino, Petrčane, Zaton 1, Zaton 2, Privlaka 1, Privlaka 2 i Stankovci. Svi tekstovi ranije su objavljeni u Zadarskom listu i Zadarskom regionalu, u vremenu od 9. prosinca 2000. do 16. travnja 2011. godine.

Urednica izdanja izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević u uvodnom tekstu naslovljenom „Bašćina od mora i zlata“ ističe kako je Tomislav Marijan Bilosnić predan temi zavičaja, i zavičajne pripadnosti, kao i buđenju svijesti o kulturnim i još nespoznanim civilizacijskim dubinama zadarskoga areala, te da Bilosnić mjesta o kojima piše smješta u sliku dugog i kontinuiranog trajanja mediteranske civilizacije. Pišući o zadarskim temama Bilosnić obuhvaća širok zavičajni prsten od Stankovaca, Pridrage preko Zemunika, Briševa, Murvice, Arbanasa i Bokanjca, Puntamike i Dikla, Kožina, Petrčana, Zatona, Nina, Privlake sve do Novalje na Pagu.

Sanja Knežević će u svom uvodnome tekstu, prateći sadržaj druge knjige u nizu Od mora i zlata, Moj Zadar, moj zavičaj Tomislava Marijana Bilosnića, kazati još i ovo:

„Knjigu u cijelosti čini osam poglavlja unutar kojih su raspoređene povjesnice u kojima autor tematizira arheološke, povijesne, društvene, kulturne i suvremene teme spomenutih mjesta Ravnih kotara, Bukovice i otoka. Ovi tekstovi slijede kronologiju objavljivanja u periodici (Zadarski list, Zadarski Regional) te kasnije u zasebnim knjigama (2002. – 2015.) U njima pratimo Bilosnićev žanrovski razvoj od novinskih reportaža i intervjua do putopisa i povijesnih eseja. Središnja tema koja ih objedinjuje jest eros kojim ovaj autor istražuje, piše, vidi i osjeća svoj zavičaj. Vođen erosom „otkrivanja“ prostora sebi i svojim suzavičajnicima autor piše otvoreno i pristupačno, donoseći niz provjerenih informacija i povijesnih izvora, istodobno ih ovijajući finim lirskim dionicama i reportažno-putopisnim zanimljivostima. Ono što njegovu povijest zadarskoga kraja čini posebnom – osim što donosi nove, u doba objavljivanja i revolucionarne teme i teze koje su izazivala zazor struke – činjenica je da je njegova knjiga i svojevrstan spomenar zadarskoga, ravnokotarskog, otočnog i bukovačkoga čovjeka. A taj čovjek – kada je i znanstvenik i nadbiskup i arheolog amater i novinar i mornar i poljodjelac i vinogradar – on je prije svega mediteranski čovjek. Čovjek je to uronjen u svoju zemlju, koja je okupana morem njegovo „prvo stanje“, kao što je uronjen i u njemu samom nepoznatu intimnu, društvenu i pejzažnu povijest.

Prvi ciklus „Mikena ne izgleda ljepše od Ljubča“ obuhvaća Bilosnićeve reportaže kojima popularizirajući arheologiju osvještava duboke civilizacijske slojeve zadarskoga područja – osobito se fokusirajući na antičko doba. Vjerojatno prvi među suvremenicima Tomislav Marijan Bilosnić otvara perspektivu kontinuiteta od antike do danas, s posebnim uvidima u tajnovito liburnsko doba. Povezujući i kontekstualizirajući liburnske artefakte bilo u arhitekturi ili sitnijim nalazima keramike, nakita, oruđa i oružja, te s antičkim spisima o starogrčkoj civilizaciji, pa i sa samim Homerom, on provocira novo gledanje na vlastitu prošlost. Vodeći se povijesnim izvorima i prinosima, ali i svojom slobodnom intuicijom i logikom, Bilosnić razotkriva svoj zadarski zavičaj kao jednu od žarišnih točaka drevnih mediteranskih civilizacija. Stoga kada iznosi hipotetična i vječna pitanja o Troji, on ne iznosi eksplicitne tvrdnje ni da je ona na Ljubču, ni na Pagu, ni u Ninu, nego da sva ta bitna arheološka nalazišta, da ti njihovi prikriveni temelji svjedoče o veličanstvenosti antičkih gradova na ovom prostoru, gradova suvremenika Troje i Mikene. Antičkom se poviješću autor bavi i u sljedećem poglavlju „Ilovo, svetište Hrisa, kasnije prozvano Kisa ili Cissa“, fokusirajući se najvećim dijelom na antičku povijest zadarskog otočnog arhipelaga, osobito Paga. Među obrađenim temama osobitom se zanimljivošću ističu one o ranokršćanskim nalazima, odnosno arheološkim ostacima i natpisima koji svjedoče o prvim kršćanima na našem, širem zadarskom tlu.

„Fantastična zbilja raskošne prošlosti“ arkadična je, zoranićevska dionica Bilosnićevih povjesnica. Poglavlje je to koje pod Bilosnićevim putositničarskim perom bliješti životnim pričama o zadarskom prstenu mjesta – od Arbanasa preko Zemunika i Murvice do Bokanjca. Kolaž je ovo povijesti i sadašnjosti ispisan marom znanstvene prosudbe i pjesničke, zanesenjačke optike zavičaja. Našli su ovdje svoje priče ljudi čije su sudbine obilježile zavičajni prostor od zaboravljenoga kipara Ivana Paleke, pravnika i egzilanta Dinka Šuljka, nadbiskupa Ivana Prenđe, kuglačkog šampiona Nikole Dragaša – do onih mnogih neznanih čiji su životi upisani u zemljovide prolaznosti s tragovima zapisanim u kamenim nadgrobnim spomenicima, matičnim knjigama, bilježničkim zapisima. Antičko, liburnsko doba, rimska uprava, hrvatsko srednjovjekovlje, doseljenja Arbanasa u Zemunik i neposredno zadarsko obalno susjedstvo, turbulentno 20. stoljeće – široka je to povijesna scena koju je Bilosnić uspio književnim marom približiti svojim suvremenicima, osvijetliti im vlastitu obiteljsku povijest i probuditi ponos na zavičaj u kojemu uljudbeni život traje više od tri tisućljeća. Ova se Bilosnićeva ideja prepoznaje i u sljedećem poglavlju u kojemu je sažeta antička i srednjovjekovna povijest zadarskoga prostora. Osvijestiti suvremeniku da živi u prostoru stolnih crkava i gradova hrvatskoga kraljevstva, na prostoru iz kojeg su potekli rimski senatori, hodali učenici sv. Pavla, pa konačno da je svoje turističke vile s bazenima podignuo na temeljima nikad neistraženih antičkih i srednjovjekovnih palaca, na lokalitetima koji su u stvarnosti izbrisani a čiji se naziv nalazi tek na zemljopisnim kartama, kao primjerice srednjovjekovna mjesta Kopranj i Kristanje koja je Bilosnić i otkrio – cilj je ovoga autora. Na pitanje u kojoj je mjeri cilj postignut – jednoznačan odgovor ne postoji. Dvojba je još produbljenija u sljedećim poglavljima u kojima donosi povjesnice o Puntamiki, Diklu, Kožinu, Zatonu i Privlaci. Mjestima koja, metaforom rečeno, gube bitku identiteta i kulturne, bašćinske baštine pred turističkim terorizmom koji u ova mjesta nadire brzinom svjetlosti. Govoriti o Crkvi sv. Stošije smještenoj u rimskoj cisterni, skladatelju i svećeniku don Miji Ćurkoviću i pjesniku fra Ciprijanu Lisici, prvoj redovnici Družbe sestara Kraljice Svijeta – rođenoj Zatonjanki, autentičnoj kožinskoj arhitekturi s uzidanim glagoljskim natpisima, važnosti zatonske luke u antičko i starohrvatsko doba do kultne Crkve sv. Nikole u Prahuljama, što je to dakle suvremeniku koji u prostoru zlata okupanom morem, u starom prostoru Hrvati, danas broji noćenja turističkih sezona. Nije stoga slučajno da baš pišući o ovim primorskim mjestima Bilosnić nasljeduje Petra Zoranića; nalazimo u njegovim povijesno-putopisnim esejima izravne citate iz Zoranićevih Planina koji se izravno odnose na prostor o kojemu piše, osobito kada piše o Privlaci gdje je i danas njegov mitski bunar Sokolar od kuda je i krenuo na put, u potragu za Vilom Hrvaticom. Svoja lutanja Ravnim kotarima i Bukovicom – Bilosnić (ovom knjigom!) zaključuje u Pridragi i Karinu. Mjestima koja tek čekaju otkrivanje svoje bogate povijesti – a poznaju je kao i cijeli zadarski kraj još od najranijeg doba čovjekova obitavanja na Zemlji.

Imati pred sobom knjigu odabranih povjesnica na gotovo petsto stranica činjenica je koja zadivljuje. Riječ je međutim o vrlo uskom izboru iz tridesetak povijesnih, feljtonističkih i esejističkih Bilosnićevih knjiga. Ideja sumiranja autoru najvažnijih, ponekad i najintrigantnijih tekstova na temu zavičaja, sada unutar zajedničke knjiške cjeline otkriva veliku istinu zadarskoga prostora. Zajedničko je to bilo i Liburna i Hrvata – srce koja danas zovemo Kotari, ono što je bila Ninska (hrvatska!) biskupija u kojoj se glagoljalo, jedinstvo je to mora, otoka i zaleđa. I stoga od mora i zlata – jesu i Nin i Karin, Pridraga i Privlaka, Zemunik i Petrčane, jedinstveni prostor Cisse i Asserie. I danas tu odjekuje romor starih mediteranskih civilizacija. Civilizacija od mora i od zlata.“

Drugu knjigu u nizu projekta Od mora i zlata, Moj Zadar, moj zavičaj, kao i prvu likovno obrađuje sam autor Tomislav Marijan Bilosnić, dok grafičku obradu potpisuje Marija Marfat, grafička urednica i svih ranijih izdanja izdavačke kuće 3000 godina Za dar. Knjiga je objavljena uz potporu Zadarske županije, ali i uz pomoć autora i njegovih suradnika. Knjiga Od mora i zlata, Moj Zadar, moj zavičaj, iako je objelodanjena prvih dana ožujka 2025. godine, nosi nadnevak iz studenoga 2024. godine, iz razloga što financijska potpora za ovo monografsko izdanje nije bila dovoljna za njezinu pravodobnu objavu.