U srijedu 18. rujna 2024. u 13 sati u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, održat će se predstavljanje knjige Sveci, životinje i legende, autora akademika Željka Cvetnića. Uvodne govore održat će akademik Dario Vretenar, glavni tajnik HAZU, akademkinja Vida Demarin, tajnica Razreda za medicinske znanosti HAZU i akademik Zvonko Kusić, predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU. Knjigu će predstaviti recenzenti prof. dr. sc. Marijana Belaj (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), akademik Ratko Cvetnić i prof. dr. sc. Darko Tomašević (Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Sarajevu) te autor akademik Željko Cvetnić.

Knjigu je objavio Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici, a njen sadržaj može se svesti u jednu rečenicu: Svi koji su se nekad pitali zašto pored slika pojedinih svetaca postoje i prikazi nekih životinja, u ovoj će knjizi sigurno naći odgovor.

Sveci se u vjerovanju uglavnom prihvaćaju kao model uzoritosti i nasljedovanja, kao Božji zagovornici. Pobožni ih puk katkad prihvaća kao zaštitnike u različitim područjima, u svojim potrebama svecima daje različite uloge, najčešće zaštitnika u pojedinim životnim neprilikama. Tijekom više od dva tisućljeća kršćanstva bilo je mnogo svetaca koji se povezuju sa životinjama, koji su voljeli životinje, spašavali ih, njegovali. S druge strane, mnogim su svecima životinje pomogle. Životinje su vjerni čovjekovi prijatelji, uz njega u svagdašnjem životu. Razlozi su jasni, životinje su s čovjekom iz praktičnih razloga, jer se njima koristio u svakodnevnom radu. Isto tako, može se uočiti da se domaće životinje pojavljuju kao pratnja kod više desetaka svetaca, a najčešće su to konj, magarac, deva, krava, bik, vol, ovca, janje, svinja, pas, guska, goluba i pčele. Često u Svetom pismu, prilikom prispodobe životinje, služe simbolički i putem njih se šalju etičke i moralne poruke.

Dolaskom u crkvu uvijek se na oltarima susrećemo sa svecima, a nerijetko se uz njih nalaze i životinje. Sveci nam rijetko odaju svoja imena, no prema njihovu prikazu, predmetima ili životinjama koje ih prate, zainteresirani promatrač može ustanoviti njihov identitet, naslutiti povijest njihova života i djelovanja. Proučavamo li njihove životopise naći ćemo različite karaktere: ljude od djela, velikih misli, borbene naravi i tihe patnike, sanjare. Nitko nije savršen, jer se ni ne traži savršenstvo, već težnja prema njemu, što za nas predstavlja primjer i poticaj. Uvijek je glavni cilj svakoga sveca učiniti dobro čovjeku, oni nas štite, oslobađaju i liječe, uvijek su na našoj strani. Vole prirodu i životinje, nikad ne onečišćuju ni ljude ni prostor oko njih. Sveci nas zovu da budemo dobri jedni drugima, da se pomirimo, da oprostimo.

U knjizi su opisani sveci koji potječu iz okružja Rimokatoličke Crkve, a mnogi su od njih mučenici iz početaka kršćanstva i prije crkvenog raskola (1054.). Gotovo je nemoguće navesti ili opisati sve svece koji su imali bilo kakav dodir sa životinjama. Životinje su bile njihova, pratnja, pomoć ili znak. Bilo je potrebno mnogo truda da se izaberu oni, najvažniji, najzanimljiviji ili najpoznatiji sveci, a lako nije bilo pronaći ni različite životinje koje ih prate i opisati ih prema vrstama.