Uzoriti kardinal Burke o imigraciji muslimana u europske zemlje
Odupiranje “masovnoj muslimanskoj imigraciji” je “odgovorno provođenje patriotizma”, izjavio je kardinal Raymond Burke na Life Forumu u Rimu
Odupiranje “masovnoj muslimanskoj imigraciji” je “odgovorno provođenje patriotizma”, izjavio je kardinal Raymond Burke na Life Forumu u Rimu.
Kardinalu Burkeu je postavljeno pitanje, vjerojatno zbog odbijanja pape Franje da odobri audijenciju zamjeniku talijanskog premijera Matteu Salviniju, treba li političaru koji se odupire masovnim muslimanskim imigracijama odbiti papinski blagoslov.
Kardinal je naveo kako neće komentirati papinske blagoslove, ali da smatra kako je “temeljno pitanje” pogled na moralnost odupiranju masovnih muslimanskih migracija.
“Mislim da je ovdje temeljno pitanje: je li netko tko se protivi masovnoj migraciji muslimana počinio nemoralan čin, i stoga treba li mu, recimo, uskratiti Svetu Pričest ili ga na neki način označiti kao javnog grešnika”, rekao je.
Kardinal Burke je odgovorio da je učenje Crkve o imigraciji, o čemu je govorio u svom predavanju, podupiranje pojedinaca koji „nisu u stanju osigurati životnu egzistenciju u svojoj zemlji“.
“A to ne vrijedi za imigrante koji su oportunisti, osobito u slučaju Islama, koji po svojoj definiciji vjeruje da je predodređen da vlada svijetom, i dolaze u velikom broju u neke određene zemlje”, rekao je.
“Ne morate biti raketni znanstvenik da biste vidjeli što se dogodilo, na primjer, u Europi, u zemljama poput Francuske i Njemačke, a također i u Italiji. I to se također događa u Sjedinjenim Državama. “
“Da, [neki] ljudi su istinske izbjeglice. Moramo ih primiti i pomoći im u svakom pogledu, ali to nije slučaj kada se jednostavno suočite s masovnom imigracijom.”
U svom govoru kardinal je citirao Katolički katekizam iz 1992. godine o imigraciji, navodeći ulomke u kojima se navodi da bi zemlje trebale razborito diskriminirati kada su u pitanju imigranti te je istaknuo dužnost imigranata da poštuju običaje i zakone svojih zemalja domaćina:
Katekizam Katoličke Crkve o imigraciji piše:
“2241 Bogatiji narodi dužni su, u okviru svojih mogućnosti, prihvaćati strance koji traže sigurnost i nužna sredstva za život što ih ne mogu naći u rodnoj zemlji. Javne vlasti neka paze da se poštuje naravno pravo koje gosta stavlja pod zaštitu onih koji ga primaju. Poradi općega dobra za koje su odgovorne, političke vlasti mogu pravo useljavanja podvrgavati različitim pravnim uvjetima, napose glede dužnosti doseljenika prema zemlji koja ih prima. Doseljenik je dužan harnošću poštivati materijalnu i duhovnu baštinu zemlje koja ga je ugostila, obdržavati njezine zakone, pridonositi njezinim potrebama.”