Dražen Zetić: Moj motiv zašto se deset godina borim za hrvatsku kulturnu baštinu u Boki kotorskoj i Crnogorskom primorju

Pošto bi vjerojatno potrajalo, naširoko i nadugo pisati o razlozima, motivima, nadahnućima, razočaranjima… Kakogod ovo je bila 13 izložba o hrvatskoj kulturnoj baštini Boke kotorske i Crnogorskog primorja (2011.-2022.),  i nadam se, da će ih biti još toliko. Ovo je pjesma koju sam napisao prije dvanaest godina, kada sam prvi puta kročio u Boku. Ona mi je i sada najdraži podsjetnik, zašto svako ljeto nanovo spremam svoju prtljagu i krećem od početka iznova tražiti svoj smiraj na padinama Vrmca i Orjena. Zaljev svetaca je moja duhovna domovina, oaza tišine, mjesto gdje se dodiruju nebo i more…

U tišini neba

… večeri u kiši. Plače li to nebo… nagriženo slutnjama… rđavim,.. ljudskim slutnjama. Umiru li to zvonari…

kao mirisi oleandra ispred crkve sv. Antuna. Crvene kamelije u tišini stolivskih bogomolja. Zora bez djece.

Kapelice u sjeni mrtvih. Je li to Mjesec sam iznad mora… brodice bez ribara. Ućutala sela… pijevci… procesije

Maloj Gospi. Je li vrijeme – da se mre… Al’… kako da mrem, kad u meni – još sjećanja svetaca žive…

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=9cz7qpeA3H4&t=7s