Veliko slavlje Bokelja u Zagrebu
Zagrebački Bokelji, u organizaciji Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809, 3. su veljače po 103. put proslavili Tripundan. Program je započeo na uobičajeni način, plesanjem kola sv. Tripuna, nastavio se sv. Misom koju je predvodio župnik, vlč. Željko Lovrić, a prisustvovalo joj oko 300 vjernika, među kojima i znatan broj župljana. Prije početka, mali admiral, Mislav Brguljan, unuk djeda Anta i sin Karla i Ivane, govorio je lode
Zagrebački Bokelji, u organizaciji Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809, 3. su veljače po 103. put proslavili Tripundan. Program je započeo na uobičajeni način, plesanjem kola sv. Tripuna, nastavio se sv. Misom koju je predvodio župnik, vlč. Željko Lovrić, a prisustvovalo joj oko 300 vjernika, među kojima i znatan broj župljana. Prije početka, mali admiral, Mislav Brguljan, unuk djeda Anta i sin Karla i Ivane, govorio je lode
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=bX2Tg3ZK8z8
Lijepu propovijed održao je župnik, koji je ukazao na važnost žrtve mladoga Tripuna za današnje generacije i povezao ustrajnost maloazijskog mučenika u obrani kršćanske vjere i zalaganje sv. Leopolda Mandića za jedinstvo kršćanske crkve. Spomenuta su i imena umrlih članova Bratovštine te poginulih branitelja Tihomira Dubrete i Antona Brkana.
Prije kraja, prisutnima se obratio i predsjednik Bratovštine Bokeljske mornarice, Ivo Škanata koji je župljane upoznao s vrijednostima tradicije koja je uvrštena na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine. Istakao je da su Bokelji u Zagreb donijeli ozračje ranog srednjeg vijeka, a da su slavljenjem sv. Tripuna grad Zagreb i Republiku Hrvatsku uvrstili u popis gradova i država u kojima se štuje sv. Tripun, svetac Istočne Crkve kojega je prihvatila Rimska Crkva. Članovima bratovštine poručio je da bi njezini partneri u Boki, prije svih, trebali biti Bokeljska mornarica i Hrvatsko nacionalno vijeće. U prvom slučaju riječ je o održavanju iste tradicije, a u drugom, poveznicu čini nacionalno određenje i izloženost procesu asimilacije, s tim što bokeljski Hrvati u Hrvatskoj gube svoj lokalni identitet, a oni u Boki nacionalni.
Nakon mise, slavlje je preneseno u župni dvor, nastavilo se uz prigodnu zakusku, piće i kolače koje su, u znak dobrodošlice, ispekle vrijedne ruke župljanki.
Veliki doprinos slavlju u crkvi, a, napose, u župnom dvoru dala je klapa Sagena, tako da je druženje, uz dalmatinske pjesme, među kojima se mogla čuti i Bokeljska noć, potrajalo neuobičajeno dugo.
Ovogodišnja proslava bila je po mnogo čemu posebna. Moglo bi se dogoditi i da u povijesti zagrebačkih slavlja bude upamćena kao prva održana u crkvi sv. Leoploda Mandića, smještenoj u gradskom naselju Voltino. Hoće li tako i biti, hoće li se ispuniti želja Bokelja, župnika i njegovih župljana, jasno očitovana te večeri, da nakon Bokeljske mornarice u Zagreb stigne i njezin zaštitnik, pitanje je na koje odgovor može dati samo Kotor.
Izvor: https://biramdobro.com/duro-vidmarovic-o-boki-kotorskoj-2/