Glagoljica je ostala najdragocjenija baština i kulturna tekovina Hrvata u srednjem vijeku.  

(Nada Klaić)

Veljača je za hrvatsku književnost, jezik i pism(en)o(st) iznimno značajan mjesec, 21. je Međunarodni dan materinskoga jezika, kad počinje i Mjesec hrvatskoga jezika, a samo dan poslije toga obilježava se Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, koji je Hrvatski sabor 2019. službeno proglasio na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Još jedna suvremenija nam zanimljivost: 22. veljače rođen je, osim prve hrvatske tiskane knjige 1483. godine, i Ranko Marinković, 430 godina kasnije. Misal po zakonu rimskoga dvora, najstarija hrvatska inkunabula, prvi misal u Europi koji je pisan jezikom koji nije latinski i pismom koje nije latinica, napisan je hrvatskim jezikom i uglatom glagoljicom, a datum tiskanja jedan je od dvaju najvažnijih znanih nam književno-jezičnih datuma, naime, 22. travnja 1501. Marulić je dovršio Juditu, i tog se dana obilježava Dan hrvatske knjige.

U sklopu Dana otvorenih vrata NSK u Zagrebu, ove godine posvećenih bogatoj rukopisnoj baštini iz njihova fonda, 19. i 20. veljače, posjetitelji su mogli saznati informacije „o najvrjednijem blagu hrvatske i svjetske kulturne i znanstvene baštine“ koje brižno čuvaju, a ovogodišnja svečanost obilježavanja Dana NSK održana je 21. veljače. U prigodnom programu podsjetili su na svoja postignuća u 2024. godini, kao i na projekte i aktivnosti koji će obilježiti 2025, a predstavili su i vrijednu akviziciju u 2024. – kodeks Antiphonarium Romanum,napisan prije 300 godina u pavlinskome samostanu u Remetama koji ih je kao rukopisna baština inspirirao i za temu ovogodišnjih Dana otvorenih vrata.

U Knjižnici HAZU nalazi se jedan od 11 sačuvanih primjeraka Misala po zakonu rimskoga dvora (1483) / Snimila Ida Hitrec

U predvorju Knjižnice HAZU priređena je izložba o počecima glagoljskog tiskarstva. U vitrinama su izloženi ilustrirani panoi posvećeni hrvatskom glagoljskom knjigotiskarstvu, a svaki pano popraćen je i izloženim faksimilnim izdanjima iz fonda Knjižnice. Panoi su izrađeni u sklopu izložbe Gutenberg i Hrvati, autorica tekstova je akademkinja Anica Nazor, a grafičko oblikovanje i prijelom napravio je Zlatko Rebernjak. Izložba je otvorena za razgled do kraja ožujka.

Ove se godine obilježava čak jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva (925–2025), a hrvatska je glagoljica povijesno hrvatsko pismo, „jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnoga identiteta i višestoljetne uljudbe, na temelju kojega su Hrvati i hrvatska kultura prepoznatljivi i jedinstveni u Europi i svijetu“. Glagoljične su inkunabule, osim Misala po zakonu rimskoga dvora (pretpostavljena mjesta tiskanja: Kosinj, Istra, Modruš ili Venecija, sačuvano 11 nepotpunih primjeraka, 6 u Hrvatskoj, 5 u inozemstvu), Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1491. (Kosinj, sačuvana dva nepotpuna primjerka), Ispovid iz 1492. (mjesto tiska nepoznato, nije sačuvan nijedan primjerak), Baromićev brevijar iz 1493. (Mleci, sačuvano pet primjeraka, jedan potpun), Senjski misal iz 1494. (Senj, sačuvan jedan potpuni i dva nepotpuna primjerka), Spovid općena iz 1496. (Senj, sačuvan jedan potpuni primjerak).

Misal po zakonu rimskoga dvora otisnut je na Blagdan katedre sv. Petra, koji se od 4. stoljeća obilježava 22. veljače, a u kolofonu Misala zapisano je: „Lĕt gospodnjih 1483. meseca pervara (veljača) dni 22. ti misali biše svršeni.“ Bit se glagoljaškoga djelovanja može prepoznati i u riječima iz kolofona Misala hruackoga, koji je 1531. godine u Rijeci otisnuo slavni glagoljaš i humanist, biskup Šimun Kožičić Benja: „Na Božju hvalu i hrvackago jezika prosvjećenje“. Iz Božje hvale na svojem jeziku iznikla je glagoljaška kultura pismenosti koja je prosvijetlila hrvacki jezik, a glagoljašima je riječ jezik označavala i jezik i narod.

Godine 925. održan je Prvi splitski crkveni sabor. „Povijesni izvori o tom saboru ponajprije se odnose na dva pisma pape Ivana X. napisana uoči sabora te na odluke, tj. zaključke toga sabora.“ Prvi splitski sabor događaj je s kojim je povezan najstariji dokumentirani spomen hrvatskoga glagoljaštva, naime, u pismima pape Ivana X. iskazuje se negodovanje zbog uporabe „slavenskoga“ jezika u bogoslužju na istočnoj obali Jadrana i njezinu zaleđu. Uzrok je papine nesklonosti prema onomu što on naziva Metodov nauk (lat. Methodii doctrina) činjenica da je latinski jezik bio službeni jezik rimokatoličkoga bogoslužja. Osim papinih pisama, glagoljaštvo se prepoznaje i u 10. zaključku Prvoga splitskog sabora, u kojem se zabranjuje ređenje klerika slavenskoga jezika.

Staroslavenski institut kao središnja hrvatska akademska ustanova za istraživanje hrvatske glagoljice i glagoljaštva (uz Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) ove će godine obilježiti jedanaest stoljeća hrvatskoga glagoljaštva raznim aktivnostima, među njima i znanstvenim skupom koji će se održati u drugoj polovici godine, i kojim će potvrditi počasno mjesto koje ima glagoljaštvo, dragocjena odrednica hrvatske povijesti i identiteta.