ZARIO RUKU U SRCE, Čakavski sabor, Split, 1979.
Zario ruku u srce prva je haiku knjiga Tomislava Marijana Bilosnića. Riječ je o knjizi u kojoj haiku još uvijek nije zadobio svoj prepoznatljiv zenovski oblik, dapače sluti se kako autor još uvijek zapadnjačkim očima pristupa japanskoj poeziji. Premda je inspirirana isključivo prirodom i prirodnim fenomenima u ljudskom životu, haiku pjesme u ovoj zbirci odlikuju se i pomalo apstraktnim pogledom na život, metaforičnim jezikom i uopće bogatom pjesničkom figurativnošću
Zario ruku u srce prva je haiku knjiga Tomislava Marijana Bilosnića. Riječ je o knjizi u kojoj haiku još uvijek nije zadobio svoj prepoznatljiv zenovski oblik, dapače sluti se kako autor još uvijek zapadnjačkim očima pristupa japanskoj poeziji. Premda je inspirirana isključivo prirodom i prirodnim fenomenima u ljudskom životu, haiku pjesme u ovoj zbirci odlikuju se i pomalo apstraktnim pogledom na život, metaforičnim jezikom i uopće bogatom pjesničkom figurativnošću
Bilosnić svoj haiku prvijenac strukturira po ciklusima oko zadanih tema – riba, more, rijeka, vode, ljubav, prolaznost, smrt, svjetlost, ptica. Odabrane teme autor ispisuje unutar jedanaest ciklusa – „Riba pod srcem“, „Tisuću mora“, „Tiha teče rijeka“, „Dječak kraj vode“, „Klečim pred sudbinom, sada začuđen“ (ciklus je podijeljen na dva dijela), „Stablo, ko duša čovjeka“, „Biserje vrele krvi“, „Jedna strašna stvar“, „Zeleni sag na nebu“, „Zapovjedi sunca“, „Oko ptice, jezero je malo“. Prepoznatljiva je međutim u ovoj ranoj Bilosnićevoj zbirci simbolička razina koncipiranja pjesničke knjige – od ribe do ptice, od vode do neba, od ktonskoga prema astralnom. S obzirom da haiku poezija u glavnini nije otvorena simbolici u odnosu na svoju jednostavnost i jasnoću izraza, ovom se pjesničkom manirom autor prepoznaje kao zapadnjak zadivljen ljepotom prirode, na putu prema istinskom zenu što pokazuju sve njegove kasnije haiku zbirke.