16. lipnja 1993. Busovačke Staje i veliki zločin Armije BiH – napad na humanitarni konvoj i ubojstvo.
Oko 15 km jugozapadno od Busovače uzdiže se Busovačka planina, na njoj je izletište Busovačke staje, koje su 15. lipnja 1993. godine bile stratište za hrvatske civile i humanitarni konvoj pomoći Hrvatima Srednje Bosne koji su bili u okruženju Armije BiH. Jedna skupina izbjeglica i drugih putnika došla je do Busovače s namjerom da otputuje u tuzlansko područje. Kada im je 14. lipnja 1993. bilo jasno da od puta nema ništa, odlučili su se vratiti u Hrvatsku i pridružili su se konvoju koji je toga dana krenuo za Sebešić, po hranu za okruženu Busovaču. U tome konvoju bilo je 15 hrvatskih civila iz Brčkog, sedam iz Tuzle i oko 70 iz Busovače
Oko 15 km jugozapadno od Busovače uzdiže se Busovačka planina, na njoj je izletište Busovačke staje, koje su 15. lipnja 1993. godine bile stratište za hrvatske civile i humanitarni konvoj pomoći Hrvatima Srednje Bosne koji su bili u okruženju Armije BiH. Jedna skupina izbjeglica i drugih putnika došla je do Busovače s namjerom da otputuje u tuzlansko područje. Kada im je 14. lipnja 1993. bilo jasno da od puta nema ništa, odlučili su se vratiti u Hrvatsku i pridružili su se konvoju koji je toga dana krenuo za Sebešić, po hranu za okruženu Busovaču. U tome konvoju bilo je 15 hrvatskih civila iz Brčkog, sedam iz Tuzle i oko 70 iz Busovače.
Oni su stigli na Busovačku planinu, gdje su se trebali odmoriti. Dok su se odmarali, opkolili su ih pripadnici Armije BiH. Ne znajući da su opkoljeni, krenuli su oko šest sati ujutro. Samo dvije minute kasnije počela je pucnjava sa svih strana. Pucnjava nije prestajala, nego se sve više i više pojačavala. Pripadnici Armije BiH počeli su ih gađati i tromblonima, iz minobacača i to neprekidno tri sata. Tog dana na Busovačkim stajama ubijeno je 22 Hrvata.Rat u Srednjoj Bosni je agresija Armije BiH na Hrvate – a korist su imali Srbi!
Sukob između Hrvata i Bošnjaka na području Busovače počeo je nekoliko mjeseci ranije kada pripadnici Armije BiH, 23. siječnja 1993. godine, u selu Kaćuni postavljaju zapreku na regionalnoj prometnici Kiseljak-Busovača-Travnik. Tu su istog dana zaustavljena i ubijena četiri vojnika HVO-a. Jedan od njih je bio Ivica Petrović, zamjenik zapovjednika Vojne policije HVO-a u Busovači. Rat u Srednjoj Bosni isprovocirali su Muslimani i Armija BiH, koji su doživjeli velike gubitke u Bosanskoj Krajini (središte Banja Luka) i cijelom širokom pojasu uz Drinu gdje su činili većinu (osim Goražde i Srebrenica tada). Kompenzaciju su tražili u teritoriju naseljenim Hrvatima, a veliku ulogu u tome odigrali su bivši oficiri JNA i KOS-a koji su bili infiltrirani u Armiju BiH, ali i dijelove hrvatskih snaga. Naime, ovakav rasplet događaja išao je na ruku Srbima, a onog trenutka kada su Hrvati i muslimani sklopili vojno-politički savez, počela se Republika Srpska raspadati kao kula od karata. I da nije bilo, po n-ti puta, pomoći i ultimatuma međunarodne zajednice vojnom intervencijom NATO-a, cijela Republika Srpska pala bi u ruke Hrvata i muslimana.
Zakulisnim političkim igrama međunarodne zajednice, vojni pobjednici rata u BiH Hrvati koji su zaustavljeni pred Banja Lukom, postaju najslabiji politički faktor u BiH – premda je završetak rata bio čista pobjeda hrvatskog naroda. Tko je kriv za to? Zločini Armije BiH nad Hrvatima u okruženju Lašvanske doline – cilj je bio nestanak Hrvata u Srednjoj Bosni tako da se Hrvati razbiju u par manjih enklava, a onda ih se pobije ili jednostavno iseli etnički hrvatski narod.