Senad Pondro je preminuo. Pokoj mu duši….
Oprosti im Senade, jer ne znaju što rade...
Senad Pondro je preminuo. Pokoj mu duši.
Ostao je zapisan u spisku kod Fine. Njemu neće na FB stavljati lajkove kao kad premine rocker, a trebali bi. Za sve Senade oko nas, memento.
Senad Pondro, 53 godišnjak, mjesecima je umirao u hladnom pulskom bunkeru, u središtu grada, okružen kućama u kojima žive ljudi koji su ga mogli vidjeti, da su ga željeli vidjeti.
Izvor: pixabay.com
Puca im pogled na taj bunker jutrom s balkona dok se rastežu još sneni od sna i piju toplu kavu ili mirišljivi čaj.
No ljudi iz bunkera ih zanimaju samo kad ih treba prijaviti. Postali smo neljudi, zaraza s razina vlasti je nepogrešiva, egoizam, površnost, dekadencija humanosti.
Senad je mjesecima, umirao u hladnom kamenom bunkeru, mjesecima. Oduzele su mu se bile noge, otkazali bubrezi, i iz bunkera nije mogao. Umirao je okružen vlastitim fekalijama, neljudski.
Izvor: pixabay.com
U Hrvatskoj je posljednjih godina, nastao novi grad. Po broju beskućnika. Hrvatska štanca velik broj beskućnika, i kroz zakone priprema se za nove takve stanovnike.
Beskućnici mahom stariji ljudi, ispijenih životom, muškaraca i nešto manje žena, broj u veličini prosječnog grada. Vidimo ih kako kraj nas hodaju teško, vuku noge, bole ih kosti.
Boli ih sve i samo je pitanje dana kad će se srušiti poput Senada, obzirom da žive bez grijanja, bez vode, preživljavajući od boca koje skupljaju i prodaju, i kako se raduju svakoj kuni koju zbrajaju na žuljevitom dlanu …
Gledam jučer jednog starijeg gospodina, na pogled beskućnika jer kraj sebe vuče staru torbu kakvu se nekad vukli prognanici, sa svom svojom imovinom, jutena na crvene štrafte kako je sjeo na pločnik i s guštom pojeo komad kruha. I hranio golubove, koji su poput njega sletjeli da se na zraci sunca ugriju i pojedu mrvicu kruha.
Virgin Mother Mary Praying – Collage, 48cmx36cm, 2014, by Mirjana Nikolić.
http://www.youtube.com/watch?v=og1MaJPbsew
Kad je pojeo, dignuo se jedva i pješačio kraj stolova, gdje su na suncu, Puležani pili kavu. Molio je cigaretu i kunu. Gledala sam ga pažljivo, skrivena naočalama, kako jedva hoda, jer star, a noć provedena u nekoj napuštenoj šupi, ili kamenom bunkeru kakvih je u Puli puno, ne pomaže starim kostima.
Tako ne bi smio nitko tko to izričito ne želi, pa čak ni tad, živjeti, danas u suvremeno doba kad mnogi imaju previše, a mnogi ni osnovno. Dokle god svi nemaju zajamčeno barem osnovno, nitko ne bi smio imati previše, jer do tog previše je došao na račun da je proizveo Senade.
Izvor: pixabay.com
I sjećam se da toga nije bilo, pričali smo sa zgražanjem kako u Americi ima beskućnika, bez zdravstvenog….
Nije bilo napuštenih ljudi ni u Puli, danas ih sve više, stižu u nadi da će ovdje imati više boca iz kontejnera (kakva groza da je država osigurala “preživljavanje kopanjem po kontejnerima i prodajom plastike umjesto da se preuzela posla da rastuće siromaštvo spriječi i uredi zemlju.
Napuštene zemlje, napuštenih kuca masu, i sve veći broj napuštenih ljudi…Eno Uljanik će masu takvih kooperanata, nakon 16 godina teškog rada izbaciti, pod bunker.. Gdje da se vrate? U opljačkanu i opustošenu Bosnu, Slavoniju…. )…
Izvor: pixabay.com
Ljudi, bez nade, bez vizije i bez svega, koji su od nekud stigli, u potrazi za životom, koji bi da im traje dan na dan, bez horizonta, kap po kap, dan na dan.
Senad je umro jer više nije imao snagu nad nogama da se digne i ode skupljati boce. Starci koji kopaju, pognute glavu u kontejneru, dok ne umru kao Senad, koji se više nije mogao dignuti s poda, jer je mjesecima umirao, okružen fekalijama, mokrom ćebadi, okružen pacovima, starim kruhom, sam u neljudskim uvjetima. A bio je 53-godišnjak.
U Hrvatskoj se u proteklih 10 godina stvorio jedan novi grad, pun beskućnika. Svake godine, sve više apatrida, ljudi bez dokumenata.
To su većinom stariji muškarci, žuljevitih ruku, ljudi, koji su iza sebe imali život, više ili manje bogat, sa sela. izgubili zemlju, ostajali bez posla, doma, pa bi i zdravlje otkazalo, pa nisu imali za stan, pa su izgubili pravo na novu osobnu, nema onda ni zdravstvenu, i tako umiru ljudi, kraj nas, kraj većine koja živi u nadi da će oni proći bolje. A mnogi neće.
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=R_rB6d4s0a8
U Hrvatskoj umiru ljudi, zbog nebrige sustava. Nezainteresiranosti, neljudskosti, neorganiziranosti, sebičnosti.
Umro je Senad, 53 godine; o njemu ne znamo ništa osim da je mjesecima, uz prizemlje zgrade gdje u toplim stanovima žive ljudi, umirao okružen vlastitim fekalijama jer se nije mogao dići na noge. Zaboravljen.
Izvor: pixabay.com
Svi su ga zaboravili osim FINE; ostao je tamo u spisku blokiranih; danas sutra će njegovo ime naći agencija za utjerivanje dugova, javni bilježnik, porezna, i blokirati sve račune njegovoj djeci.
Jer to je u Hrvatskoj postao modus operandi, onih koji imaju jer otimaju život siromašnima.
Tko je sutra na redu?
P.S. Senada su, nakon što su lokalne novine Glas Istre napisale reportažu u muškarcu koji MJESECIMA umire u bunkeru, posjetio Centar za soc. skrb i smjestili ga u Dom u Čazmi.
Tamo mu je srce otkazalo, umro je u toploj sobi, prekasno.
tekst napisala, Miriam Kervatin
Izvor: Udruga blokirani