Ilustracija: Wikimedia/Morski.hr
U drugom dijelu rubrike “Jeste li znali?” koju za Vas odabire Gordana Igrec, donosimo neke manje poznate činjenice o Veneciji, Dalmaciji, njihovom odnosu i ustrojstvu.
Da – je 1553. godine mletački predstavnik Giovanni Battista Gistuiniani putujući po Dalmaciji zapisao sljedeće za Šibenik: „nošnje stanovnika, njihov govor i njihovo obećanje, sve je hrvatsko. Sve žene se odijevaju po hrvatsku i gotovo ni jedna ne zna talijanski govoriti. I u Trogiru: „stanovništvo ovog grada živi po hrvatskim običajima. Istina je, da se neki od njih odijevaju na talijanski način, ali ti su rijetki. Svi znadu govoriti talijanski, ali u svojim kućama govore hrvatski, i to zbog žena, jer malo koja od njih razumije talijanski, a ako ga koja i razumije, neće da govori drugim, osim svojim materinjim jezikom.“ U šibenskim samostanima i ostalima u Dalmaciji u to doba sve časne sestre govore samo hrvatskim jezikom“
Da – kada je Venecija uzela dalmatinske gradove nije dozvolila kleru pristup u veliko plemićko vijeće, a niti u pučke skupštine. (Prema današnjem tumačenju te odluke, kler nije imao nikakav utjecaj na javni i politički život u to vrijeme.)
Da – je u 15. Stoljeću došlo do krvavih sukoba između plemića i pučana u Splitu, Trogiru, Hvaru i Šibeniku.
Da – u Dalmaciji za venecijanske vlasti nije bilo kmetova! Ljudi su se djelili na plemiće i pučane. U 16. stoljeću u nekim gradovima počeo se stvarati i građanski stalež!
Da – je Venecija zadala Dalmaciji najteži udarac kada je 15. siječnja 1452. godine njena Vlada naredila da se sva trgovačka roba u Dalmaciji mora izvoziti u – Veneciju i ni u bilo koje drugo mjesto!
Da – su dalmatinski gradovi još prije dolaska mletačke vlasti gotovo svi imali svoje javne škole!
Da – je 1848. godine car Ferdinand izdao patent kojem daje slobodu tiska, određuje narodnu gardu i saziv poslanika pokrajinskih staliža da svi oni zajedno izrade Ustav koji je on odredio! Dalamatinski intelektualci su sa oduševljenjem prihvatili tu ideju Habsburškog cara.
Da – je grad Varaždin dok je bio u Habsburškoj monarhiji glavni grad Hrvatske tražio pridruženje Dalmacije Hrvatskoj, jer je ona nekad njoj pripadala. Sličan je zakon istoga dana donio i Zagreb, ističući kako: „Dalmacija pripada Hrvatskoj po zakonu, historiji i narodu“.
Izvor: morski.hr