Nakon izbijanja sukoba između Jugoslavije i SSSR-a sumnjiči ga se da je Staljinov kandidat za Titovog nasljednika zbog čega je 1948. stavljen u kućni pritvor i isključen iz Partije.
Komunistički političar i istaknuti partizanski borac, koji se zalagao za ostvarenje hrvatske nacionalne ideje unutar federativne Jugoslavije, Andrija Hebrang (otac) uhićen je 7. svibnja 1948. godine u Beogradu. Lažno je optužen da je počinio izdaju dok je bio u ustaškom zatvoru 1942. godine i da je potkopavao jugoslavensku vladu nakon Drugog svjetskog rata.
Hebrang je još pred kraj rata optuživan da vodi politiku hrvatskog separatizma i zapostavlja Srbe u partizanskom pokretu na području Hrvatske, zbog čega je povučen u Beograd.
Nakon završetka rata imenovan je predsjednikom Privrednog savjeta i ministrom industrije u novoosnovanoj jugoslavenskoj vladi. Zbog otvorenog neslaganja s mjerama koje su bile na štetu Hrvatske 1946. godine, smijenjen je s položaja te isključen iz vrha partije.
Javni tužitelj pokrenuo je istragu protiv Hebranga zbog kaznenog djela “protiv naroda i države”, koja službeno nikada nije završena, a sam Hebrang nikada nije priznao ništa od navedenog.
U noći 10. travnja 1949. odveden je iz zatvora i ubijen, a potom je službeno obznanjeno da je u zatvoru 11. travnja “počinio samoubojstvo objesivši se o radijator”. Kasniji svjedoci i dokumenti govore kako je u tom zatvoru grijanje bilo samo na kruto gorivo, dakle radijatora i pripadajućih cijevi nije bilo, tako da je priča o samoubojstvu izmišljotina režima da se prikrije ubojstvo.
Gdje se nalaze posmrtni ostaci Andrije Hebranga do danas je ostala nepoznanica.
Deklaracijom Sabora RH iz lipnja 1990. Hebrang je proglašen “nevinom žrtvom komunističke represije” i politički rehabilitiran.
piše: Dražen Krajcar
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=NH1P6RBXy98