Nizozemska potvrdila da je fetus i zakonski ljudsko biće!?
Ali jedan zakon u Nizozemskoj, donesen s posve drukčijim intencijama, bi to mogao promijeniti. U veljači 2019. godine, kao odgovor na peticiju koju je potpisalo 82.000 ljudi, a kojoj je bio cilj olakšati patnju parovima koji su pretrpjeli gubitak djeteta pri rođenju, Nizozemska je donijela zakon kojim se tim tugujućim roditeljima omogućava da registriraju svoje dijete u bazi osobnih podataka. Inicijator za ovu promjenu su bile majke koje su željele da njihovi nesuđeni sinovi i kćeri, koji su umrli prije rođenja, budu priznati kao ljudska bića. To znači da se ime djeteta pojavljuje na službenim internetskim stranicama vlade, kao i na popisu stanovništva
U neka davna vremena, Grčke i Rima, robovi nisu imali status ljudskih bića i vlasnik ih je smio ubiti; zakon je bio takav. Kasnije neki crnce nisu smatrali punopravnim ljudskim bićima, bili su imovina, a ne osobe. A u 20. stoljeću, nerođene osobe su izgubile status ljudskih bića, legalizacijom pobačaja: Postali su, zakonski gledano, dio majčinog tijela s kojim ona može raditi što je volja, iako znanstveno gledano nije sporno da se radi o zasebnoj jedinki od začeća. Mi danas imamo zakone koji kažu da se svi ljudi rađaju slobodni i ravnoprani, ali dok se ne rode – nisu ljudska bića i nemaju prava. Na takvom tumačenju Ustava SAD-a, da prava čovjeka počinju rođenjem, temelji se i čuvena presuda Roe vs. Wade iz 1973. kojom je legaliziran pobačaj.
Ali jedan zakon u Nizozemskoj, donesen s posve drukčijim intencijama, bi to mogao promijeniti. U veljači 2019. godine, kao odgovor na peticiju koju je potpisalo 82.000 ljudi, a kojoj je bio cilj olakšati patnju parovima koji su pretrpjeli gubitak djeteta pri rođenju, Nizozemska je donijela zakon kojim se tim tugujućim roditeljima omogućava da registriraju svoje dijete u bazi osobnih podataka. Inicijator za ovu promjenu su bile majke koje su željele da njihovi nesuđeni sinovi i kćeri, koji su umrli prije rođenja, budu priznati kao ljudska bića. To znači da se ime djeteta pojavljuje na službenim internetskim stranicama vlade, kao i na popisu stanovništva.
Ono što nitko nije očekivao je bila žena koja je duboko žalila zbog smrti svog djeteta – koje je pobacila. Nije mogla preboljeti svoj očito prenagljeni čin, pa je prijavila svoje pobačeno dijete kao osobu, nešto što je sad mogla učiniti jer majke po novom zakonu mogu tražiti priznavanje pravne osobnosti za djecu koja su umrla prije rođenja. Ženu mediji u Nizozemskoj oslovljavaju s Yara.
Pobačeno dijete je, pravno gledano – osoba
Njeno dijete, koje je umrlo u dobi od četrnaest tjedana u amsterdamskoj klinici za pobačaj, tako je po zakonu postalo osoba nakon duge sudske bitke. Njoj je na kraju dopušteno registrirati to dijete, a stručnjaci kažu da bi to moglo dovesti do novog razgovora o pobačaju. Naime, zakon je takav da ne postoji vremenski okvir za dob fetusa, odnosno nerođenog djeteta, u kojem je umrlo da bi ga se priznalo kao osobu.
Ožalošćenu majku zastupao je Don Ceder, mladi nizozemski odvjetnik ganskog podrijetla koji je bio uključen na Forbesovu prestižnu listu “30 ispod 30”, a usto je i je gradski vijećnik “Kršćanske unije” u Amsterdamu. Yara se obratila Cederu kad je čula da se zakon promijenio, osjećajući da bi, ako bi mogla registrirati svoju bebu kao osobu pred zakonom, to bio snažan simbolički čin. Nakon što je Ceder pregledao zakon, otkrio je da ne postoji razlog zašto se pobačeno dijete ne bi moglo registrirati. Novi zakon ne navodi niti uzrok smrti ili trajanje trudnoće kao čimbenike.
Službenici u amsterdamskoj gradskoj vijećnici su, rekao je Ceder za Reformatorisch Dagblad, “zaprimili Yarin zahtjev sa suosjećanjem”, prije nego što su joj dostavili rodni list za pobačeno dijete i dodali ga u njene osobne podatke.
Na taj način Yara je, namjerno ili ne, bitno promijenila zakonski status nerođenog djeteta i način na koji će se razgovarati o pobačaju. “Za sve majke koje će iskoristiti ovaj novi zakon, to je očito više od puke formalnosti”, rekao je Ceder za Reformatorisch Dagblad (R.D.). “Pred mene osobno to je postavilo pitanje: što to znači za način na koji gledamo na nerođeni život, uključujući i na one koji su pobačeni?”
Ceder nije jedini koji pita kako društvo može pomiriti svoje službeno priznanje djece koja su umrla u utrobi kao nizozemske osobe i državni režim pobačaja koji nasilno prekida život djece u maternici za gotovo ili bez razloga. “Svakom racionalnom promatraču očito je da ova djeca ne mogu istovremeno biti osobe i nakupine stanica koje se smiju ubiti”, kaže Ceder. On se nada da će priče poput Yarine ‘stvoriti prostor’ gdje će ljudi moći ponovno razmotriti pobačaj. Slučaj Yarinog pobačenog djeteta, koji je sada legalno registrirano, prelazi granice stereotipne debate o pobačaju, smatra on.
“Tko zna, možda će sve strane doći do zaključka da se ne bavimo poštovanjem života onako dosljedno kao što smo mislili, i da više ne možemo iznevjeriti majke poput Yare”, rekao je. “Za političku domenu to bi bio signal za …. početak preispitivanja zakona o pobačaju.”
“Nizozemska će jednog dana morati preispitati svoje zakone o pobačaju”
S njim se slaže Kees van Helden iz nizozemske organizacije za život, Cry for Life: “Za mnoge žene taj je dodatak zakonu korak naprijed u procesu suočavanja s bolom nakon pobačaja. Nadamo se da će se to pretvoriti u mnogo širu javnu raspravu kako bi više ljudi postalo svjesno onoga što se događa tijekom pobačaja.”
Nakon usvajanja ovog zakona, gotovo je neizbježno da će se Nizozemska jednog dana morati suočiti sa svojim zakonima o pobačaju. “Činjenica da žena sada može registrirati svoje abortirano dijete kao osobu, s imenom i datumom rođenja, trebala bi prisiliti našu vladu, a možda i druge vlade, da preispitaju zakone o pobačaju”, rekao je van Helden. “Jer, prema sadašnjoj zakonskoj logici, naša društva ubijaju ljudska bića. Neka im Bog pomogne da vide ono što znamo posljednjih četrdeset godina – kada su u pitanju žene i nerođeni – oba života su važna!”
Izvor: narod.hr