Znam, naslov je grozan i tzv. „suverenistima“, „nacionalistima“, „neovisnima“ te drugim velikim „bogoljubima“, „domoljubima“ i „čovjekoljubima“ neće baš dobro sjesti. No, razumijem ih i nije mi cilj demaskiranje njihovih priča o nekakvoj „velikoj, suverenoj, jakoj, božanskoj, vječnoj Hrvatskoj“, jer danas su svima vidljivi rezultati takvih narativa . Mene zanima budućnost.
I to dobra, uspješna budućnost u kojoj će Hrvatska biti dio, jednakovrijedan, Sjedinjenih Europskih Država (u daljnjem tekstu SED), a onda i Svjetske Federacije (u daljnjem tekstu SF). I SED i SF su neizbježne i nužne stvarnosti za daljnji dobar razvoj ljudske obitelji. U ovom promišljanju osvrnut ću se na SED.
Zašto su nam potrebne Sjedinjene Europske Države?
Na ovo pitanje najlakše je odgovoriti postavljajući pitanje – zašto nam ne treba SED, odnosno, zašto se ljudi, a posebno neki “političari” boje SED-a? Odgovor je jednostavan. Oni koji se boje SED-a, koji zazivaju povratak međunarodnog poretka zasnovanog na modelu više stotina suverenih država-nacija, čine to iz više razloga, a svima im je polazište strah od budućnosti. Osvrnut ću se na dva prevladavajuća oblika tog straha.
Prvi je strah od budućnosti u kojoj bi malobrojna elita političara odabranih od strane ekonomske elite (korporacije) upravljala cijelim svijetom i uvela stanje diktature, neki novi oblik feudalizma u kojem će postojati gospodari i robovi.
Takav strah nije bezrazložan, ali je pretjeran i neostvariv u vremenu globalizacije. Zašto to mislim?
Svijest o ravnopravnosti, jednakovrijednosti i dostojanstvu svakog čovjeka, globalizacijom je raširena u dovoljnoj mjeri da bi svaki takav pokušaj restauracije feudalizma naišao na otpor kojega ne bi mogla slomiti nikakva sila. Za to imamo sasvim jasan i mjerljiv primjer u bližoj prošlosti.
Ideologije nacifašizma koje su takav model htjele nametnuti ratom te ideologija komunizma koja je to htjela učiniti revolucijama pokazale su kako bi budućnost izgledala kada bismo ju gradili na duhovima prošlosti u kojoj tek jedna skupina, nacija, rasa ili klasa ima prava i dostojanstvo, dok svi drugi mogu postojati tek kao poslušno roblje čije postojanje ima svrhu u osiguravanju materijalnog i svakog drugog blagostanja „elite“.
U tom smislu, povratak na svjetski poredak koji bi se temeljio na modelu više stotina država-nacija nije rješenje kojim se može odgovoriti na izazove globalizacije među kojima je, ne treba bježati od toga, moguće htjenje određenih elita da zavladaju svijetom.
Upravo suprotno, jedini način da se izbjegnu daljnji ratovi i na kraju sveopći rat je u sve većem i jačem povezivanju država. Zato nam trebaju Sjedinjene Europske Države. SED je najbolja obrana od težnji velikih i moćnih da u vremenu globalizacije pojedu manje i nametnu diktaturu.
Drugi razlog protivljenja SED-u je strah od budućnosti u kojoj se korupcija i kriminal kažnjavaju.
Da. Iza mnogih tzv „suverenista“, „nacionalista“, „neovisnih“, odnosno po hrvatski – „bogoljuba“, „domoljuba“ i „čovjekoljuba“ ne stoji želja za općedruštvenim dobrom, nego sebični interes.
Takvi ne žele SED, jer se boje vladavine prava, jer su nesposobni, ne žele izgubiti svoje feude iz kojih crpe i zadnje atome snage kako bi povećali svoje bankovne račune, broj nekretnina i ostalih materijalnih dobara.
Takvima su puna usta „svetosti domovine“, potrebe borbe za „čistu, slobodnu, suverenu, nacionalnu domovinu“ protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja (EU).
Takvi stalno produciraju podjele zamućujući pogled na prošlost i iskrivljavajući njezin značaj za sadašnjost i budućnost. I da ne bude zabune – u Hrvatskoj takvih ima kako na „lijevoj“ tako i na „desnoj“ strani političkog spektra.
Kako do SED-a?
Unipolaran svijet u kojem bi SAD bile predvodnik, jamac i čuvar mira u svijetu je završen. Trumpov pokušaj da protekcionističkom politikom koja se oslanja na vojnu moć, zadrži SAD na vrhu piramide moći u svijetu ne može uspjeti. Zapravo predstavlja opasnost po svjetski mir, jer Kina, Rusija, Njemačka, Francuska i druge velike zemlje to ne žele niti će dozvoliti.
Svijet nezaustavljivo ide prema multipolarnosti i sve što se odigrava je u službi zauzimanja pozicija u tom budućem svijetu. Ovakva slaba i nefunkcionalna EU nije sposobna zauzeti svoje mjesto u tom poretku. Pa ili će se transformirati u pravu državu, federaciju ili će je drugi igrači razgraditi i nadigrati.
To razgrađivanje EU uvelike potiču SAD, Kina, Rusija, Turska… obilnim financiranjem svakojakih „suverenističkih“, „nacionalističkih“, „neovisnih“ stranaka i pokreta što dobro vidimo. Njihov motiv je jasan. Što manje igrača za stolom, to veći zalogaj u raspodjeli moći i utjecaja.
Da bi se EU transformirala u SED postoji samo jedan način – da na čelo stvaranja SED-a stanu i pokrenu ga Njemačka i Francuska i oni u EU koji to žele. Kada će se to dogoditi? Već se trebalo.
Imaju li Hrvatska država i narod budućnost?
Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan – ako i nadalje naše „političke elite“ budu svoje politike kreirale za osobno bogaćenje dijeleći, obmanjujući i zabavljajući pritom hrvatski narod traumama prošlosti, Hrvatska će propustiti ukrcati se na vlak sadašnjosti i zauzeti svoje mjesto za stolom na kojem se nalaze i dijele karte budućnosti. A onda će i nestati.
Da je to vrlo moguće dovoljno je pogledati statistike. Počevši od onih demografskih.
Važnost europskih izbora
Ovi izbori za Europski parlament uistinu su presudni za Hrvatsku i budućnost Europe. Zato je važno izaći na njih i glasovati za ljude koji se ne boje budućnosti i znaju što treba učiniti u sadašnjosti.
A to je na prvom mjestu – beskompromisan obračun s korupcijom i kriminalom na svim razinama počevši od one u državnim institucijama i službama.