Odmor je tamo gdje se dobro osjećamo. Tamo, gdje nas ne tišti savjest i ne muče osjećaji, gdje nas
nitko ne vrijeđa i gdje mi nikoga ne vrijeđamo. Odmor je tamo gdje se osjećamo voljeni i gdje mi druge volimo.
Odmorit ćemo se tamo gdje osjećamo da možemo mirno disati i mirno spavati. Odmor je tamo gdje nećemo potrošiti previše novca, ali ćemo imati što nam treba. Odmorit ćemo se kad znamo da se nećemo udebljati, niti se opiti, niti se opterećeni vratiti kući.
Zapravo, odmor je Bog. Kad smo s Bogom uvijek dobivamo nadahnuće da odemo u prirodu, da praštamo, da o drugima lijepo mislimo i govorimo, da se družimo s ljudima oko sebe, da čistimo savjest te drugujemo s Bogom. Može to nekom zvučati i suviše pobožno, no to je jedino realno. Savjest boli jače nego što bole noga, želudac ili ruka. Ako smo bili zli i nekoga povrijedili, onda to jače boli nego što nas bole leđa, kralježnica, zub ili uho. Kad nekoga povrijedimo, onda nam to donosi nemir gori od svih naših nervoza, od svih buka i opasnosti.